Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog.
Sve nas sabra sad u jedno ljubav Krista,
Zanos naš i naša radost nek je u njem.
Boga živog mi se bojmo, ljubeći ga,
A nek srca naša veže ljubav prava.
Vjerojatno mnogima nije poznato kako dana 5. studenoga Družba Isusova slavi svoje svete i blažene, one koji su takvima proglašeni i one koji nisu. Pater Josip Antolović, u svojem djelu Duhovni velikani prenosi riječi jednog drugog isusovca, Paola Molinaria o tome što sveci i blaženici Družbe Isusove znače u našem životu. »Sv. Ignacije, sv. Franjo Ksaverski, svi naši sveci i blaženici ne samo da su živi u Kristu, već nastavljaju još intenzivniji i uspješniji način nego prije, svoje djelovanje u korist Crkve i Družbe koju su već u ovom životu tako snažno ljubili: sjedinjeni s Kristom, jedinim posrednikom, postojanu posreduju za nas kod Oca. To isto vrijedi i za sve one naše koji su dospjeli do cilja svoga zemaljskog života i sada su u Gospodinovoj slavi pa iako nisu te nikada neće biti službeno proglašeni svetima ili blaženima. Njihova nam imena i broj nisu poznati: znamo ipak da su svio oni ‘socii Jesu’ – Isusovi sudrugovi; da je njihov broj neobično velik; da su iz svakoga roda, naroda i puka, svakoga stupnja i svake dobi te da su živjeli i radili u najrazličitijim okolnostima i apostolskim djelima Družbe. Tko to oda nas nije poznavao, poštivao, ljubio kojeg oca ili brata, iz čije osobe odsijevaše Božja prisutnost? Koliki su nam isusovci, sada već pokojni, na našem putu prema Gospodinu bili vodiči, savjetnici u rasuđivanju našega zvanja, učitelji za vrijeme naše izgradnje, poglavari ili sudrugovi u apostolatu – još više, istinska braća u zajedničkom životu. Kolike smo druge poznavali i ljubili dugi niz godina u više ili manje trajnim i intenzivnim kontaktima s njima za vrijeme raznih razdoblja našega života u Družbi.« Današnji blagdan prilika je da se svega toga opet sjetimo, da sve te drage veze opet oživimo u živoj vjeri i nadi da ćemo jednog dana i mi doći onamo gdje se oni sada i za svu vječnost nalaze (Preuzeto iz: Josip Antolović, Duhovni velikani, II, 460-461).
Foto: Przemek Wysogląd SJ
