U knjižici Duhovne vježbe, u kontemplaciji Isusova rođenja, sveti Ignacije poziva vježbenika da se pretvori u siromaška i nevrijednog slugu (Duhovne vježbe, 114-115). Potom taj siromašak i sluga gleda i promatra Gospu, Josipa, sluškinju i malog Isusa poslije poroda, sluša što govore, te ih poslužuje s najvećom odanošću i strahopoštovanjem. Na kraju i ubire koji duhovni plod za sebe.
Uloga sluge u ovom događaju, zanimljivo, nije rezervirana za one svete, sposobne i pametne. Oni su angažirani drugdje, na vidljivijim i važnijim mjestima, te na zahtjevnijim poslovima. Scena Porođenja Isusova događa se u siromaštvu i daleko od fokusa javnosti. Uloga u toj sceni zapravo čeka mene. I svakog drugog vježbenika koji bi ponizno htio susresti Boga u Djetetu. Sretni smo jer nam evanđeoski kriteriji pomažu postati protagonistima ove priče.
Dio moje uloge je da kao sluga obavim neke male posliće za Svetu Obitelj. Možda je te poslove mogao obaviti i Josip bez moje pomoći. Ipak, promatram lica Marije i Josipa i slušam što mi govore. Njihova lica i riječi govore mi da im je vrlo drago što sam s njima i što im želim pomoći onoliko koliko mogu. Tako mi je darovan plod koji ubirem za sebe. Hvala Bogu, Svetoj Obitelji i svetom Ignaciju.
Dragi čitatelji portala isusovci.hr, na dobro vam došlo Sveto Porođenje Isusovo!
