Draga braćo,
Družba Isusova žaluje s cijelim Božjim narodom, ujedinjenim u Crkvi, u zajedništvu s mnogim drugim ljudima dobre volje, na kraju zemaljskog života pape Franje. Čini to s dubokim osjećajem i vedrinom koja se rađa iz čvrste nade u uskrsnuće po kojoj nam je Gospodin Isus otvorio vrata punom sudjelovanju u Božjem životu. Žalimo zbog smrti onoga koji je stavljen u službu Sveopće Crkve i vršio Petrovu službu više od 12 godina. U isto vrijeme, osjećamo odlazak našeg dragog brata u ovoj mínimi Compañía de Jesús, Jorgea Maria Bergoglia. U Družbi smo dijelili istu duhovnu karizmu i isti način nasljedovana našeg Gospodina Isusa Krista.
Uznemireni smo njegovim odlaskom, a ipak duboki osjećaj zahvalnosti spontano izvire iz naših srdaca Bogu Ocu, bogatom milosrđem, za toliko dobra primljenog kroz službu cijelog života i za način na koji je papa Franjo znao voditi Crkvu tijekom svoga pontifikata, u zajedništvu i kontinuitetu sa svojim prethodnicima u nastojanju da u djelo provede duh i smjernice Drugog Vatikanski ekumenskog koncila.
Papa Franjo budno je pratio što se događa u svijetu kako bi svima ponudio riječ nade. Njegove izvanredne enciklike Laudato si’ i Fratelli tutti otkrivaju ne samo jasnu analizu stanja čovječanstva, već u svjetlu Evanđelja nude i načine za otklanjanje uzroka tolikih nepravdi i promicanje pomirenja. Za papu Franju, dijalog jedni s drugima, između političkih suparnika ili između religija i kultura, način je da se nastavi predlagati mir i društvena stabilnost, stvarati okruženja međusobnog razumijevanja, brige jednih za druge i solidarne potpore. U mnogim prilikama slušali smo njegove riječi, njegovo pastoralno razmišljanje i divili smo se njegovoj neumornoj aktivnosti, dok je predlagao inicijative ili se pridruživao inicijativama drugih, uvijek uvjeren u vrijednost riječi i susreta. Kako bismo mogli zaboraviti izvanredan trenutak molitve na koji je on sam pozvao suočen s izvanrednom situacijom uzrokovanom koronavirusom u ožujku 2020., na praznom Trgu svetog Petra? Ili stalna briga za mir pred netolerancijom i ratovima koji prijete međunarodnom suživotu i stvaraju neizrecivu patnju među najbespomoćnijima. Ili suosjećanje njegova srca s golemim protokom prisilno raseljenih osoba diljem svijeta, posebno onih koji su prisiljeni riskirati svoje živote prelazeći Mediteran.
U riječima izgovorenim 13. ožujka 2013. navečer, kada je pozdravio vjernike okupljene na Trgu svetog Petra kako bi proslavili novoizabranog Papu, već nalazimo dvije ključne dimenzije njegove službe: važnost zajedničkog hoda, biskupa i naroda, na putu bratstva, ljubavi, povjerenja i nade; i središnje mjesto molitve, posebno one zagovora.
Važnost koja se pridaje razvoju Biskupske sinode i pažnja koja se pridaje sinodalnosti kao konstitutivnoj dimenziji postojanja Crkve upečatljiv su primjer tog “zajedničkog hoda”. Ni na koji način ne umanjuje Petrov primat ili biskupsku odgovornost; naprotiv, dopušta da se ostvaruje uz svjesno sudjelovanje svih krštenih, Božjeg naroda na putu, prepoznajući Gospodinovu prisutnost i djelovanje po njegovu Duhu Svetom u životu crkvene zajednice.
Poziv na molitvu, koji je te večeri uputio svim vjernicima, urezan je u naše sjećanje: Molimo zajedno, biskupe i narod. Molim vas da se molite Gospodinu da me blagoslovi. Tijekom svoga pontifikata zaključio je svoje govore, uključujući nedjeljni Anđeo Gospodnji, istim pozivom: molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Nikada se nije umorio podsjećati nas kako se molitva rađa iz povjerenja u Boga i bliskosti s Njim. U molitvi možemo otkriti tajnu života svetaca (usp. opća audijencija 28. rujna 2022.).
Kada se obraćao nama, svojoj subraći isusovcima, uvijek je inzistirao na važnosti da u našem životnom poslanju očuvamo dovoljno prostora za molitvu i pažnju na duhovno iskustvo. Trebamo se samo prisjetiti što mi je napisao u svom pismu od 6. veljače 2019., u kojem je izrazio svoje odobravanje i potvrdu univerzalnih apostolskih preferencija: Prva preferencija (pokazati put Bogu kroz duhovne vježbe i razlučivanje) ključna je jer pretpostavlja kao temeljni uvjet isusovčev odnos s Gospodinom, u osobnom i zajedničkom životu molitve i razlučivanja. Preporučujem da u svojoj službi kao Generalni poglavar inzistirate na tome. Bez ovog molitvenog stava druge preferencije neće uroditi plodom. Na taj je način potvrdio poticaj koji je uputio na susretu s članovima 36. Generalne kongregacije (24. listopada 2016.), kada je snažno ustrajao na potrebi da neprestano tražimo utjehu, dopuštajući da nas nadahne Gospodin pribijen na križ koji nas potiče u službu tolikih raspetih u današnjem svijetu.
Tom nam je prilikom ukazao na nešto što možemo smatrati bitnim elementom našeg identiteta.
Kao da odgovara na implicitno pitanje o tome tko je isusovac, papa Franjo se obratio Kongregaciji i potvrdio da je isusovac sluga radosti evanđelja u bilo kojoj misiji u koju se angažira. Iz te radosti proizlazi naša poslušnost Božjoj volji, naše poslanje u službu poslanja Crkve i našeg apostolata zajedno s našom raspoloživošću za službu siromašnima. To je radost koja mora obilježiti naš način postupanja tako da bude crkveni, inkulturirani, siromašni, usredotočeni na služenje, slobodni od svih svjetovnih ambicija.
Poziv na radost koji dolazi od Uskrsloga raspetog i njegova evanđelja kroz koje se naviješta ta utješna vijest bio je trajno obilježje pontifikata pape Franje. Nije slučajno da mnogi njegovi dokumenti učiteljstva, počevši od apostolske pobudnice Evangelii gaudium , koja je dala ton njegovu pontifikatu, imaju čak i u svojim naslovima to upućivanje na duboku radost koja je za njega bila nešto neophodno.
Upravo na temelju živog i životvornog odnosa s Gospodinom, utemeljenog na utjehi i radosti, moći ćemo pastoralnim djelovanjem, ali prije svega svjedočanstvom života koji je u potpunosti posvećen služenju Crkvi, Kristovoj Zaručnici, evanđeoskom kvascu svijeta, u neprestanoj potrazi za Božjom slavom i dobrom duša (odgovor pape Franje na čestitke oca Adolfa Nicolása na njegovu izboru, 16. ožujka 2013.).
Sa zahvalnošću se sjećamo diskretne i stalne pažnje pape Franje prema Družbi Isusovoj, prema našem životu i našem apostolatu. Mnogi od vas mogli su ga susresti u raznim zemljama svijeta jer je uvijek imao vremena za iskreno i bratsko dijeljenje s isusovcima koji su živjeli i radili na mjestima koja je posjetio. Pratimo papu Franju svojim srcem i molitvom u njegovom konačnom susretu s Bogom bezuvjetne ljubavi i beskrajnog milosrđa čije nam je lice papa Franjo pokazao svojim životom i naukom.
Uvjereni da Gospodin prima svoga vjernog Slugu na gozbu neba i potaknuti njegovim primjerom, obnavljamo svoju želju i zalaganje da slijedimo Isusa siromašnog i poniznog, i služimo njegovoj Crkvi.
Arturo Sosa SJ
Generalni poglavar
Rim, 21. travnja 2025.
Uskrsni ponedjeljak
(Izvorno: španjolski)
