Povodom smrti pape emeritusa Benedikta XVI., generalni poglavar Družbe Isusove, p. Arturo Sosa, uputio je pismo cijeloj Družbi, koje prenosimo u hrvatskom prijevodu.
Draga braćo,
Družba Isusova dijeli tugu cijele Crkve povodom smrti pape emeritusa Benedikta XVI., ujedno zahvaljujući Bogu za dar njegove osobe Crkvi i svijetu.
Imamo mnogo razloga da ga se sjećamo s dubokom ljubavlju i zahvalnošću, ali ne samo za njegovo služenje sveopćoj Crkvi kao Kristovog namjesnika, nego i za poštovanje koje je tako često iskazivao našoj Družbi.
Tijekom svog dugog života, Joseph Ratzinger izbliza je poznavao jakosti i ograničenja Družbe Isusove. Njegovo plodonosno djelovanje kao znanstvenika i profesora teologije u Njemačkoj, njegov doprinos kao stručnjaka Drugog vatikanskog koncila i njegova odgovornost kao prefekta Kongregacije za nauk vjere, doveli su ga do susreta s mnogim isusovcima koji su bili posvećeni teološkim, biblijskim, filozofskim i kanonskim promišljanjima. Angažirao ih je u dijalogu i surađivao s njima, na pozitivan i otvoren način, ne zaobilazeći poteškoće, nego uvijek iskreno tražeći veće dobro Crkve. Ovdje je dovoljno podsjetiti na njegovo duboko poštovanje prema p. Henriju de Lubacu – jednom od autora koji je na njega najviše utjecao – te interes i poštovanje prema Sveučilištu Gregoriana, koje je izrazio tijekom posjeta u studenome 2006. godine. Sjećanje na Benedikta XVI. potiče nas da nastavimo teološko istraživanje i studij, s potpunom predanošću i ozbiljnošću, u službi vjere i suvremene kulture.
Joseph Ratzinger također je poznavao i cijenio ignacijevsku duhovnost. Nedugo nakon odreknuća od pontifikata, odgovarajući na pitanje o svojim omiljenim molitvama, naveo je na prvom mjestu Sume, Domine, et suscipe svetog Ignacija. Drugom prilikom rekao je za tu molitvu da mu se “uvijek čini previsoka, toliko da ju se jedva usuđujem izgovoriti, a ipak je uvijek, uvijek iznova, trebamo učiniti svojom”. Druga njegova omiljena molitva pripisuje se svetom Franji Ksaverskom: „Volim te jer si ti moj Bog […]. Volim te jer si ti.” No, osjećamo ga posebno bliskim zbog njegove osobne ljubavi prema Isusu Kristu i njegove strastvene i stalne potrage za „licem Gospodnjim“, majstorski izražene u trilogiji o Isusu iz Nazareta. Zbog toga sjećanje na Benedikta XVI. ostaje u nama kao poziv da čuvamo i njegujemo živi odnos s Isusovom osobom, bez koje naš život gubi svoj najdublji smisao.
Tijekom pontifikata Benedikta XVI. nije nedostajalo teških izazova. Znao se s njima suočiti ponizno, hrabro i postojano, dajući smjernice i primjer cijeloj Crkvi. Osobito podsjećam na dramatičnu i bolnu stvarnost seksualnog zlostavljanja od strane svećenika i redovnika, od kojega, nažalost, nismo izuzeti ni mi sami. Način kako je Benedikt XVI. preuzeo na sebe težinu i posljedice ovog nepojmljivog grijeha Crkve, usmjerio nas je na pravi put: postati svjesni ove bolne stvarnosti, slušati žrtve, ispuniti pravdu u svakom slučaju, tražiti načine za popravak štete koja je učinjena i poduzeti korake za sprječavanje da se takvi propusti ponove. To je put kojim moramo nastaviti ići, na još pažljiviji način, napredujući s cijelom crkvenom zajednicom i civilnim društvom. Integritet svjedočanstva našeg života i zauzetost za obraćenje, koje je uvijek moguće uz Božju milost, zahtjevi su kršćanskog, redovničkog i svećeničkog života koje uvijek moramo imati na umu.
Družba Isusova, okupljena na 35. generalnoj kongregaciji na čelu s tada novoizabranim generalnim poglavarom p. Adolfom Nicolásom, imala je priliku osjetiti i uživati bliskost i naklonost Benedikta XVI. kada nas je primio na audijenciju 21. veljače 2008. godine. Njegov izvrsni govor vodio nas je do srži našeg duhovnog identiteta i potaknuo da živimo, odlučno i entuzijastično, višedimenzionalno poslanje karakteristično za Družbu: u službi vjere, pravde i kulture, među i sa siromasima, suosjećajući s Crkvom i u Crkvi, s onom “djelotvornom i afektivnom” predanošću koja isusovce čini “dragocjenim i nezamjenjivim suradnicima” Kristova namjesnika. Bio je to trenutak utjehe i duhovne potvrde, dok smo svjedočili uzajamnom i skladnom odnosu između Svete Stolice i Družbe. Taj susret je bio poziv da – riječima 1. dekreta 35. GK – živimo svoju misiju “s novom snagom i revnošću”, što je obveza na koju još uvijek nastojimo odgovoriti svaki dan, uz Gospodinovu pomoć i unatoč našim ograničenjima.
Odstupivši od službe papinstva, Benedikt XVI. dao nam je izvrsnu poduku o poniznosti i duhovnoj slobodi. To je pokazalo njegovu želju da dobro sveopće Crkve stavi ispred svega. Danas se cijeloj Crkvi, a posebno papi Franji, pridružujemo u molitvi zahvalnosti, dok se s divljenjem prisjećamo osobnog integriteta Josepha Ratzingera i učiteljske dubine Benedikta XVI. Kažemo mu „Zbogom“, uvjereni da će se Gospodin smilovati primiti ga u prebivalište koje je odavno pripremljeno za one koji mu velikodušno daruju svoje živote.
Bratski u Kristu,
Arturo Sosa, S.J.
generalni poglavar
Rim, 31. prosinca 2022.
(Izvornik: španjolski)
