Započeta 1999. godine, “Messe qui prend son Temps” (MT) – doslovno: „misa koja uzima svoje vrijeme“ – proslavila je u nedjelju 6. listopada svoj 20. rođendan, sa 400 vjernika iz nekoliko generacija. Ovom jubilarnom misom predsjedao je provincijal Frankofonske zapadne Europe p. François Boëdec.
Što je “MT”?
Svake nedjelje navečer oko 200 studenata i mladih radnika dolazi u crkvu svetog Ignacija u Parizu za ono što oni obično nazivaju kratko „MT“, misa koja uzima svoje vrijeme. Nastala u Parizu 1999. godine, MT se od tada proširila daleko izvan granica grada: u Toulouse, Lille, Bordeaux, Lyon… Ali također u Englesku, Italiju, Kanadu, Švicarsku…
Formula je originalna u sljedećem: umjesto uobičajenih 60 minuta, ova se misa namjerno produljuje za dodatnih pola sata, posvećenih slušanju Božje Riječi, osobnoj molitvi i dijeljenju u malim skupinama. Prema ignacijevskoj duhovnosti, iz evanđelja dana predložene su tri točke za razmatranje, a svi mogu slobodno „osjetiti i kušati stvari iznutra“, kako veli sveti Ignacije. Cilj je da mladi prakticiraju kontemplaciju i razlučivanje.
Vrijeme za upoznavanje Boga i drugih
Za p. Valerija Ciriello S.J., koordinatora MT-a, „u često frenetičnom svijetu, mladi ovdje imaju vrijeme i prostor da upoznaju Boga, da prodube svoje znanje o njegovoj Riječi i da je primijene u praksi s mnogim drugim mladim ljudima s kojima se susreću svake nedjelje. Tako, uzimamo si vremena za Boga i za druge, jer nema stvarnog susreta s Bogom koji ne uključuje i susret s našom braćom i sestrama.“ Zajedništvo je stoga očito dio DNK-a ove mise: nakon euharistijskog slavlja, slijedi zajedničko piće (a ponekad i obrok) svake nedjelje navečer.
Da bi podržali ovaj način slavljenja euharistije, nekoliko timova studenata i mladih radnika uključeni su u različita područja: glazba, čitatelji, poslužitelji itd. Pored ovih skupina mladih, isusovci i drugi redovnici također sudjeluju, pružajući priliku za ispovijed i razgovor.
Izvori MT-a
Ideja o „školi riječi“ najprije se javila tijekom susreta za mlade u Manresi (isusovački duhovni centar u Clamartu). Nadahnuti kardinalom Martinijem, koji je od početka 1980-ih u milanskoj katedrali počeo održavati lectio divina za mlade, „škola riječi“ daje vremena da u tišini meditiramo Božju Riječ, jedni pokraj drugih, na isti način kako se to prakticira u Taizéu.
Na zahtjev provincijala iz 1999. godine da se obnovi apostolat mladeži u crkvi svetog Ignacija u Parizu, na temelju spomenutog iskustva iz Manrese, pokrenute su „Mise slušanja Riječi“. Ovakav način molitve sa Svetim pismom unutar mise zatim je bio ponuđen svake nedjelje navečer u 19 sati. „Misa slušanja Riječi“ postupno je postala “Misa koja uzima svoje vrijeme”, prema spontanom izrazu jednog sudionika.
(www.jesuits.eu)
