Razlučivanje duhovnog poziva
Što znači kada kažemo da me Bog poziva?
Isusovačka tradicija doživljava Boga kao aktivnog i osobno uključenog u život svakoga od nas. Bog se upustio u životno dug dijalog s nama. Naša uloga u tom dijalogu jest da budemo pažljivi, slušamo i pokušamo odgovoriti.
Često čujemo da svatko od nas ima poseban poziv – ali što je uopće poziv (“vocatio”)? Često sam o tome razmišljao od kad sam promotor zvanja. Nije to “stvar” unutar nas. Niti je to “stvar” izvan nas koju pokušavamo pronaći kao u lovu na blago. Naravno, ono označava “Božji poziv” upućen nama, ali to je jednostavno prijevod latinskog glagola vocare, “zvati”.
Kako bi pokušali razumjeti što poziv uistinu jest, ili što stvarno radimo kada se trudimo otkriti svoj životni poziv, možda je dobro pogledati ova dva ekstremna stava. Kao što je moj magister novaka nama govorio, istina je često negdje u sredini.
Ekstremne mjere
Prvi ekstremni stav je da Bog ima nacrt za svakoga od nas. Otkriti svoj životni poziv tada bi značilo shvatiti i ostvariti taj nacrt. Ukoliko odlutamo s tog Božjeg puta za nas, odlutamo od Božje volje i izgubljeni smo. Većina danas prepoznaje ovaj model razumijevanja nečijeg životnog poziva kao nešto prilično rigidno i neodrživo.
Nasuprot tome je stav da je Božji poziv svima nama jednak – biti jedno s Gospodinom i koristiti primljene darove u službi svome bližnjemu. Izabrati kako to ostvariti prepušteno je svakome od nas. U ovom pogledu, Boga u stvari ni ne zanima kako ćemo to učiniti sve dok to činimo. Ovaj pogled Boga čini nekim tko je udaljen i koji se ne želi miješati, pa čak skoro i nekim koga nije baš briga za to. Ovo sigurno nije Bog judeo-kršćanskih pisama u kojima se objavio kao onaj koji se osobno zauzima u našim životima i u našoj povijesti.
Srednji put proizlazi iz moje isusovačke, ignacijevske tradicije, koja vidi Boga kao aktivnog i osobno uključenog u život svakoga od nas. Bog nam govori izravno u našim srcima, umovima i dušama kroz naše misli i osjećaje, kroz naše unutarnje pokretne i čežnje. Ipak, ne dolaze sve naše unutarnje misli, pokreti i čežnje od Boga. Iz tog razloga moramo razlučivati koje su one koje dolaze od Boga a koje nisu. Bog se upustio u životno dug dijalog s nama. Naša uloga u tom dijalogu jest da budemo pažljivi, slušamo i pokušamo odgovoriti.
Kroz ovaj ignacijevski pogled otkrivamo ono na što nas Bog poziva pridajući pažnju onome što nam najviše daje život, snagu i radost. Što tebe u životu zanima i kako ćeš usmjeriti svoj život da to što te zanima slijediš? Netko možda osjeća u sebi strast za umjetnošću ili znanošću i duboku čežnju da se oženi i ima djecu. Drugi mogu željeti podučavati ili djelovati i otkriti da će svoje strasti najviše ostvariti u kontekstu redovničkog života ili svećeništva.
Bog govori kroz naša iskustva
Zvanje je, dakle, doslovno “Božji poziv”, poziv koji čujemo slušajući Božji glas u nama dok nam Bog govori kroz naša unutarnja i vanjska iskustva. Slušanje Božjeg poziva je interaktivni proces – dijalog – između Boga i nas.
Ako pogledamo na glavne, tipične pozive u Pismu, možemo vidjeti da se ocrtava jedan vrlo sličan obrazac. Bio to Abraham, Mojsije, Samuel, Jeremija, Marija, Isus ili Petar, svi su oni na neki način čuli Božji glas, često u unutrašnjosti svoga srca, ali ponekad i kroz vanjska iskustva. Bez obzira kako su oni čuli Božji glas, svaki od tih modela iz Pisma konačno odgovara velikodušno i otvoreno. Nakon nekog vremena njihovi pozivi izgledaju očiti i određuju tko oni zapravo jesu. No, to nije slučaj na početku.
U početku svatko od njih odgovara smeten i kroz sumnju. Prva reakcija svakoga od njih je varijacija na temu “Ne ja, Gospodine!” “Ja sam premlad” (Jeremija) ili “Ja mucam” (Mojsije) ili “Ja sam previše grešan” (Petar i Izaija) ili “Nisam imala spolni odnos, kako ja mogu roditi sina?” (Marija). Ali kako se trude pažljivo slušati i velikodušno i otvoreno odgovoriti, konačno otkrivaju na što ih Bog poziva. I što dublje odgovaraju, kako vrijeme prolazi, jasnije uočavaju da su pozvani. Svi oni razviju originalan, dubok osjećaj za poziv.
Kada, dakle, kažemo da svi mi imamo poziv u životu, to znači da Bog govori svakome od nas na osoban način i da smo mu važni. Ako poslušamo i odgovorimo, rastemo prema posjedovanju osjećaja za jasnoću s obzirom na pitanje našeg životnog poziva.
Doista je predivno i radosno iskustvo rasti svjestan ovog pitanja. U isto vrijeme, važno je upamtiti da početne znakove poziva rijetko prati mnogo mira i jasnoće. Redovito ih prati sumnja i zbunjenost – možda čak i zabrinutost. Zato je važno ostati vjeran razgovoru s Bogom – po njemu raste osjećaj za jasnoću o onome što je pravo za tebe, onome što će tebi donijeti mir i radost.
Ako u ovom trenutku razlučuješ svoj poziv i ako osjećaj nesigurnost, vjeruj da ti Bog govori i da ćeš, ako se potrudiš slušati i odgovoriti, naći svoj put.
Uživaj na tom putu. Neka Bog blagoslovi svaki tvoj korak!
p. Warren Sazama SJ
Kako razlikujemo duhovni poziv?
Ispod se nalaze 5 kriterija preko kojih razlučujemo vlastiti poziv, radilo se to o svećeničkom/redovničkom pozivu ili o pozivu na brak. Svako od ovih poticajnih pitanja može ti pomoći u razlučivanju i traženju Božje volje za život.
Upamti, poziv koji god odabrao, on se treba njegovati i razvijati, imajući na umu za Koga to činim i zbog Koga sve ostavljam i zbog Koga toliko žrtvujem, a ponekad i patim. Upravo ta patnja nam pokazuje koliko je važno promatrati naš stil života i u patnji se uvijek vraćati na mjesto gdje nas obasiplju suze i emocije. To mjesto je gdje se susrećemo s Bogom koji nas ljubi neizmjerno i koji želi da Mu se utječemo kako bi Mu bili što bliže.
Mi preko ovog zemaljskog života želimo ući u tu Božju ljubav, zaroniti u Nju i ostati u Njoj. Tako da sve što činimo, neka bude na Njegovu proslavu, jer kada činimo od sebe, od svoga srca za to veće dobro, tj. za Njega, u tome smo pobjednici i u tome smo Kristovi.
Razlučivanje i metodu pripremio Ivan Marinković SJ.
1
Želje
Čovjek je željno biće. Želja u našem životu je ono što nas navodi na susret. Omogućuje nam da nadiđemo sami sebe, da nadiđemo svoju uskost. Želja je zapravo početak poziva, put za nasljedovanjem Isusa. Ako želiš znati tko si, doista se zapitaj što želiš. (pretvorba je put od onoga što bih trebao do onoga što želim.)
– Što ja želim? Što bih želio raditi u svom životu? Što nadahnjuje moju strast, radost i naklonost? Bog stoji iza naših najdubljih želja (npr. sviđa li mi se ono što učim/studiram?)
– Za što patim u životu, što mi često nedostaje? Koji su moji snovi?
2
Predispozicije, talenti
Ako netko osjeća želju za odabirom određenog puta, trebao bi provjeriti ima li odgovarajuće predispozicije i sposobnosti (kvalitete, talente) za to. Na primjer, osoba koja nema glazbeni talent nije u mogućnosti postati profesionalni glazbenik.
– U čemu sam dobar? Koje su moje prednosti? Po čemu se posebno razlikujem od drugih?
– Što drugi kažu o mojim talentima? Za što me hvale? Što drugi ljudi cijene na meni?
3
Motivacije, intencije
Osoba koja želi odabrati put za svoj život treba pogledati svoje motivacije. Zašto želim odabrati ovaj put? Nitko nema 100% čistu motivaciju. Otkrivanje istine o sebi možda nije lak postupak. Svijest o onome što slijedim u svom životu ne samo da organizira mene i moj pristup svijetu, već mi omogućuje i predviđanje vode li me u određenom trenutku želja ili maskirni egoizam.
– Zašto toliko želim raditi ovu stvar?
– Kad razmišljam o datom putu, o čemu zapravo sanjam? Nije li najvažnija i moja slava?
– Nije li to bijeg? (npr. iz problema, iz prošlosti, iz svijeta itd.)
4
Stvarnost (činjenice, ono s čime se susrećem, što se događa u mom život…)
Poziv nije provedba prethodno planiranog vlastitog životnog projekta. Zapravo, put nije mentalna apstrakcija ili subjektivni, prolazni osjećaj. To je konkretan put, odgovor na postojeću stvarnost. Poziv je uronjen u vremeniti svijet, u određenu kulturu, vrijeme i prostor (vezano je uz određene potrebe). Dakle, moja ideja za život je provjerljiva u svakodnevnom životu, u kojem me Bog, dajući mi razne događaje, vodi prema svojoj volji.
– Zar mi Bog ne želi otkriti svoju volju kroz događaje, ljude koje sam sreo, knjige, itd.?
– Ne pokazuju li mi specifične situacije u svakodnevnom životu moj način života?
5
Utjeha, mir (plodovi djelovanja Duha Svetoga u Gal 5, 22-23)
“Po plodovima ćete znati.” Božje djelovanje popraćeno je dubokim mirom u razumnom srcu. S druge strane, zli nas želi odvojiti od Boga, ražalostiti, učiniti robovima. Naši voljeni često mogu biti prepreka u prepoznavanju naših poziva. “Žele nam dobro”, nameću svoju volju i sklonosti. Drugi pak mogu manipulirati našim životnim odabirima.
– Kako se osjećam kad razmišljam o određenom načinu života? Gdje imam dublje utjehe, mira, entuzijazma?
– Kakve osjećaje osjećam kad razmišljam o svom izboru? Gdje mi je utjeha?
Napomena! Bog ti je dao slobodu da usred nedaća slijediš Njegov put. VODIT ĆE TE! NE BOJ SE!
Metoda o donošenju odluke
1. Stani pred Bogom.
2. Odredi: što je predmet mog izbora?
3. Odredi okolnosti.
a) je li ovaj izbor sredstvo ili cilj?
b) jesi li indiferentan?
c) jesi li u utjesi ili suhoći?
4. Odredi vrijeme odluke.
1) kad nema sumnje u ispravnost odluke.
2) kada doživljavam utjehe i suhoće, i donosim odluke na temelju toga od koga dolazi.
3) tiho vrijeme kada ne doživljavaš duhovne pokrete, a odluke se donose uz pomoć razuma na dva načina za odabir.
5. Traži potvrdu.
a) veći plod
b) veću utjehu
6. Predstavi svoju odluku Bogu.