U sklopu programa proslave Feste sv. Vlaha u Kazalištu Marina Držića održana je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika na Kandeloru, 2. veljače, na kojoj su ove godine nagrade za životno djelo dodijeljene dvojici istaknutih redovnika. Nagradu kao zahvalu za izniman doprinos u znanosti i kulturi dobio je akademik fr. Stjepan Krasić, dominikanac, a posthumno kao zahvalu za dosljedno promicanje slobode i ljudskog dostojanstva p. Petar Perica, isusovac, u čije je ime nagradu primio p. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Nagrade je uručio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković.
Govoreći o p. Petru Perici, fr. Stjepan Krasić kazao je kako je ono što mu je trebala biti najveća pohvala proglašeno krivnjom zbog čega je svoj život skončao s brojnim sugrađanima na otočiću Daksi. „On nam poput nas živih danas ne može reći hvala za nagradu, ali može učiniti nešto drugo veće i važnije, moliti za vas“, poručio je. Na kraju je citirao i riječi dubrovačkog pjesnika fra Anselma Katića koji je rekao kako najveće blago ovoga Grada nisu palače i zidine već ljudi, te uzrečicu starih Helena da je čovjek mjera svih stvari i najveća vrednota. Još jednom je uime svih dobitnika zahvalio na ukazanoj časti.
Petar Perica je rođen 27. lipnja 1881. godine u Kotišini kraj Makarske. Kao učenik petog razreda u Travničkom sjemeništu 1900. godine ispjevao je pjesmu „Do nebesa nek se ori“ za Kongres svehrvatske mladeži i Dan posvete Srcu Isusovu, a kao mladi isusovac 1904. godine, uz 50. obljetnicu dogme o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije, pjesmu „Zdravo Djevo.“ Za svećenika je zaređen 1914. godine te je djelovao u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Partizani su ga zatvorili 22. listopada 1944. godine u Dubrovniku i pogubili 26. listopada 1944. godine na otočiću Daksi, zajedno s ostalim brojnim Dubrovčanima. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava s Dakse pokopan je 2010. u isusovačkoj grobnici na Gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku.
