Draga braćo i prijatelji u Gospodinu,
dok sam molio razmišljajući o tome što bih vam rekao, sjetio sam se s posebnim osjećajima posljednjih riječi koje nam je uputio blaženi Pavao VI. na završetku naše 32. Generalne kongregacije: „Tako, tako braćo i sinovi. Naprijed, u Ime Gospodnje. Koračajmo zajedno, slobodni, poslušni, ujedinjeni u ljubavi Kristovoj, na veću slavu Božju“.
Također su nas sv. Ivan Pavao II i Benedikt XVI. poticali da „koračamo na način dostojan poziva na koji smo pozvani (Ef 4,1)“ te „nastaviti put ovog poslanja, u punoj vjernosti vašoj izvornoj karizmi, u crkvenom i društvenom kontekstu koji karakteriziraju početak novog milenija. Kako su vam više puta rekli moji predšasnici, Crkva vas treba, računa na vas, i nastavlja vam se obraćati s povjerenjem, posebice kako bi se dosegla ona zemljopisna i duhovna mjesta gdje drugi ne pristižu ili imaju teškoća u pristizanju“.
Koračati zajedno – slobodni i poslušni – koračati ka periferijama gdje drugi ne pristižu, „praćeni Isusovim pogledom i gledajući ka horizontu, koji je Slava uvijek većeg Boga, koji nas neprestano iznenađuje“. Isusovac je pozvan „polaziti – kako kaže sveti Ignacije – i živjeti u kojem god kraju svijeta gdje ima nade za veću Božju službu i pomoć dušama“ (Ustanove 304). Činjenica je da „za Družbu, čitav svijet je vlastiti dom” kako je rekao Nadal.
Ostatak govora pronađite i pročitajte ovdje.
