18. ožujka 2015. papa Franjo primiviš u audijenciju kardinala Angela Amata, prefekta Kongregacije za proglašenje svetaca, ovlastio je Kongregaciju da objavi dekret o junačkim krepostima Sluge Božjega Petra Barbarića, novaka Družbe Isusove, koji je rođen u Klobuku u Hercegovini 19. svibnja 1874., a preminuo u Travniku u Bosni 15. travnja 1897. Od sada se Petra može zvati: Časni Sluga Božji Petar Barbarić. Time je završen proces za beatifikaciju. Sada slijedi dogovor o vremenu i mjestu za proglašenje blaženim Petra Barbarića.
Kako prenosi KTA, na kraju svečane Euharistije koju su, na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka 2015. u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, slavili biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prije početka radnog dijela svog 63. redovnog zasjedanja, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić podsjetio je na dan ranije objavljenu veliku i radosnu vijest da je papa Franjo odobrio dekret o priznavanju herojskih kreposti sluge Božjega Petra Barbarića, novaka Družbe Isusove, rođenog u mjestu Klobuk u Hercegovini. Pojasnio je da je tim činom završen proces za proglašenjem blaženim sluge Božjega Petra Barbarića te da je na nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću da odredi dan i mjesto proglašenja blaženim. Kazao je da će to biti prvi proglašen blaženik s područja Hercegovine.
Petar Barbarić rođen je u selu Klobuk (zaselak Šiljevište) kod Ljubuškog u hrvatskoj obitelji devetero djece od pobožnih roditelja. Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je blizu rodnog sela otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana. Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa. Preveo je s talijanskog jezika na hrvatski, životopis Pavla Kolarića, bjelovarskog isusovca koji je umro u Rimu, na glasu svetosti. Razbolio se od tuberkuloze i umro kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije, položivši redovnički zavjet. Obraćao je grešnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i manjim dijelom u Hrvatskoj, utječu se njegovom nebeskom zagovoru. Mnogo kulturnih društava nazvano je njegovim imenom. Pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Životopis mu je preveden na više jezika.
1935. se godine prenijelo njegove zemne ostatke gradskog groblja Bojne u sjemenišnu crkvu, gdje se razvila prava pobožnost prema njemu. Tijelo mu je nakon 1944. godine zakopano u blato i zazidano da bi ga se sakrilo od naroda. Kad se obnavljalo jedan dio nadbiskupijske gimnazije, našlo mu se tijelo. Danas mu se oko groba skupljaju učenici i narod na molitvu.
Zemni ostaci prebačeni su 1998. u novu grobnicu sjemenišne crkve sv. Alojzija u Travniku.
