Stigao je dugo iščekivani dan, 1. kolovoza zaputio sam se u Libanon na susret europskih isusovaca u formaciji, poznatiji kao EJIF. Dvadeset dvojica skolastika iz različitih dijelova Europe zaputili su se u zemlju koja je primila dva milijuna izbjeglica. No, nisu svi isusovci bili iz Europe, već tradicionalno bila su dvojica skolastika iz drugih asistencija, jedan iz Vijetnama, a drugi iz Tanzanije.
Teme ovoga susreta bile su poslanje Družbe na granice, koji su prioriteti u radu s izbjeglicama i odnos s islamom kroz predavanja i rasprave. Radni dio EJIFa sastojao se od posjećivanja izbjegličkih kampova i razgovora s izbjeglicama koji dolaze provesti dio dana u aktivnostima Isusovačke službe za izbjeglice. Središnji dio prvog dijela EJIFa je bio obilazak izbjegličkih kampova u Bekaa dolini, kampova u kojima izbjeglice žive već šest godina. Bio je to potresan susret sa realnošću koja se vidi na licima ljudi koji često ne vide budućnost i žive dan za danom. Većina njih ne može izaći iz izbjegličkih kampova i živjeti normalan život zbog problema sa zdravstvenim osiguranjem, sa školovanjem, pronalaskom posla… Ukratko, život je jako težak u kampovima i pokazuje svu oštrinu izbjeglicama iz Sirije.
Skupina skolastika zaputila se krajem radnog dijela EJIFa u palestinske izbjegličke kampove. Grupa u kojoj sam bio imala je mogućnost posjetiti kamp Shatilu, najpoznatiji po masakru za vrijeme libanonskog građanskog rata. Stanje koje smo u zatekli u Shatili je bilo gore zbog velikog broja ljudi (oko pedeset tisuća) koji žive na malom prostoru. Obilazak obitelji bio je potresan jer smo često nailazili na obitelji koje su već treću generaciju u kampu te mnogi od njih ne znaju kako izgleda njihova domovina Palestina. No, na licima mladih ljudi vidi se vjera u bolje sutra, često su govorili da im vjera u Allaha pomaže u životu koji nije lagan.
Često smo u poslijepodnevnim satima imali predavanja na teme islama i kršćanstva te o njihovom odnosu na Bliskom Istoku. Bili su razni predavači, a najzanimljiviji je bio susret s imamom Ridwanom el – Sayedom koji je pokušao objasniti odnos između islama i kršćanstva u 20. i 21. stoljeću. Također, bila je prilika da upoznamo lokalne Crkve, kroz predavanja Rooneya el Gamayela te kasnija posjeta i prilika za razgovor sa patrijarhom Maronita Boutrom Raiem. Tijekom boravka u Libanonu posjetiti smo lokalitete po kojima je ova zemlja poznata u svijetu kao Baalbeck, Sidon (Saida), Dolina svetaca (Qadisha) i šumu Cedra.
Tradicija EJIFa je da isusovci prije završetka susreta imaju duhovne vježbe u zemlji kojoj borave. Nakon završetka radnog dijela otišli smo u Tanail, mjesto koje se nalazi 10 km od sirijske granice da obavimo duhovne vježbe od osam dana. Iskustvo tišine uz sirijsku granicu i razmišljanje o boli i patnji kojom smo iskusili kroz prošle dane potaklo nas je na dublje upoznavanje isusovačkog života i poslanja na koje smo pozvani. Poslije završetka duhovnih vježbi otišli smo u Deir er Harf, gdje smo imali završni osvrt na boravak u Libanon i zaključili ovogodišnji EJIF.
Došao sam u Libanon misleći da razumijem situaciju i da nađem odgovore na pitanja. Sada mislim da imam više pitanja nego odgovora, a ovih dana kada me ljudi pitaju za Libanon i situaciju na Bliskom Istoku kažem da je komplicirano jer se drugačije ne može objasniti. Došao sam do zaključka da izbjeglice nisu za mene samo brojevi i statistike nego da imaju ime i pravo na život kakav imamo mi u Europi bez gladi, rata i siromaštva.
Priredio: Ivan Božić, S. I.
