Ukoliko određena osoba želi postati isusovac, pošto kontaktira promotora za duhovna zvanja, kandidat biva primljen u Družbu – bilo kao kandidat za svećenika bilo kao kandidat za brata. On potom prolazi novicijat, vrijeme od dvije godine koje provodi u upoznavanju isusovačke duhovnosti i povijesti. To je vrijeme osobnog rasta u molitvi, vrijeme zajedničkog života i činjenja praktičnih poslova koji se traže za zajednički život i kasnije poslanje. Upoznavajući sebe, ali još više Krista Gospodina, živi iskustvo tridesetodnevnih duhovnih vježbi kao i praktično iskustvo rada u našim apostolatima. Ako se tijekom dvije godine života u novicijatu pokaže prikladnim, te izrazi želju za davanjem prvih zavjeta sa vječnom nakanom, na kraju druge godine izražava svoje predanje polažući zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Daljnja njegova formacija ovisi o tome da li je kandidat za svećenika ili je brat.

Život novaka u novicijatu u gradu Split:

Skolastik u isusovačkoj formaciji označava osobu koja je trenutno u razdoblju studija filozofije. Nakon novicijata kandidat polazi na studij filozofije te upisuje trogodišnji studij na isusovačkom Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Pitanje nužnosti studija filozofije u našoj formaciji polazi od činjenice da filozofija ponajprije čini temelj za daljnji studij teologije. Uz to, zahvaljujući njoj, mladi isusovac stječe smjernice u kritičkom prosuđivanju i postavljanju stavova prema svijetu, vremenu i mentalitetu u kojem živi. U ovom stupnju formacije kandidat se dalje profilira za apostolate koji će mu u budućnosti biti povjereni. 

Između studija filozofije i teologije redovito postoji vrijeme koje se u isusovačkoj terminologiji naziva magisterij. To je vrijeme u kojem kandidat dobiva iskustvo potpune izloženosti u nekoj službi, te nosi zaziv magister isusovac. Ovdje se kroz jednu, dvije ili ponekad tri godine skolastik uključuje u poslanje provincije kao “full-time” zaposleni član – koristeći svoje vještine i znanja koje je već zadobio, prepoznajući smjer za sebe i za Družbu s obzirom na vrstu pastorala za koji izgleda da bi mu najbolje odgovarao. Iako ovo vrijeme u nekoj mjeri produžuje samu formaciju, priličan broj isusovaca ovo proživljava kao jako plodonosno vrijeme svog života u Družbi. Tradicionalno magisterij se odvijao kroz podučavanje u školama koje je vodila Družba. Ipak, proteklih godina mladi isusovci se šalju i na druge službe – često i u druge provincije s kojima naša surađuje.

Nakon magisterija skolastik se vraća na fakultet kako bi završio svoj studij teologije. Kroz ovo vrijeme priprema za svećeništvo zauzima centralno mjesto u formaciji. Uz to sada se već polako ocrtava i budući rad ovog subrata. Cilj je da svatko prođe proces bogate integracije između osobnog napretka, sposobnosti za određeni apostolat, studija filozofije i teologije i zauzetosti za svećeništvo kao isusovac.

Teološki studij nije samo priprava za ređenje, nego i neophodno sredstvo da izvršimo svoje poslanje. Teološka formacija mora osposobiti isusovačkog skolastika da uspostavi kritički dijalog između teologije i kulture, između vjere i stvarnih pitanja i problema koja se javljaju od strane ljudi kojima smo poslani.

Studij teologije traje tri ili četiri godine, ovisno o tome gdje se studira. Kandidati naše provincije teologiju studiraju izvan naše provincije: u Rimu, Parizu, Varšavi i dr.

Pri kraju studija teologije kandidata se pripušta đakonskom ređenj i to je zadnja stepenica prije svećeništa. Trajanje razdoblja đakonata je različito, ovisi o kanonskim propisima i prosudbi poglavara. Jedom zaređeni svećenik počinje svoj pastoral kao službenik Riječi i Sakramenta, poslan na određenu službu ili na daljnji studij.

Neki isusovci bit će od provincijala poslani na dodatni studij – magisterij ili doktorat. U izboru studija uzimaju se u obzir intelektualne sposobnosti, apostolske potrebe provincije itd. Nakon završenog studija slijedi posljednja etapa formacije.

Za skolastike i braću koja završe studij, proces formacije još uvijek nije gotov. Nakon nekoliko godina aktivnog pastorala isusovac se na nekoliko mjeseci povlači iz svog apostolata kako bi u društvu nekoliko svoje subraće i pod vodstvom iskusnijeg subrata svećenika proveo nekoliko mjeseci u razmišljanju o svom razvoju kao osobe i kao isusovca. Kroz ovaj period – poznat kao treća probacija – on ponovno proživljava mjesečne Duhovne vježbe. U molitvi se trudi oko dublje povezanosti sa svojim Gospodinom, pokušavajući spojiti na što bogatiji mogući način svoje aktivno djelovanje kroz povjerenu službu i svoj poziv, da bude doista kontemplativan u akciji – onaj koji, kako kaže sv. Ignacije, “nalazi Boga u svim stvarima” sa što većom slobodom i lakoćom. Često kroz ovo vrijeme isusovcu biva dana neka služba koja se razlikuje od one uobičajene – kako bi se unaprijedila njegova raspoloživost za različite načine na koji Bog djeluje kroz njega i po kojoj on može prići različitim osobama u vrlo različitim situacijama.

Nakon vremena treće probacije isusovački svećenik ili brat biva pozvan od Družbe da položi Zadnje zavjete. Ovo potpuno učvršćuje poveznicu između njega i Gospodina kroz Družbu koja nosi njegovo ime.

Prigodom zadnjih zavjeta Družba Isusova svjedoči da predanje koje je učinio jedan od njenih članova prije deset ili petnaest godina, Bog prihvaća i potvrđuje. I Družba se vrlo raduje toj potvrdi. Pozvan na te zavjete od p. Generala, subrat polaže svoje zavjete prije samog obreda pričesti, pred uskrslim Kristom, nazočnim u Euharistiji.

Ovo je – sve u svemu – dugo putovanje. Ali već od trenutka kada skolastik ili brat polože svoje prve zavjete dio su Družbe obogaćujući svo njeno djelovanje svojim molitvama, osobnom prisutnoću i utjecajem, studijem koje predaje kao djelo koje čini za Gospodina i konačno osobno sudjelujući u konkretnom poslanju provincije. Kroz svo vrijeme formacije glavni je cilj da ljudski napredak isusovca prati postupno zadobivanje mudrosti, učenja, suosjećanja i vještina koje će ga učiniti učinkovitim navjestiteljem Evanđelja u različitim situacijama i različitim ljudima. Ključna stvar je da on stasa u čovjeka kojeg se može poslati – čovjek raspoloživ za poslanje – gdje god to potrebe ljudi ili mogućnosti za širenje Radosne Vijesti zahtijevaju. To je bio i cilj svetog Ignacija. To ostaje i danas istinski cilj formacije u Družbi Isusovoj.

Formacija jednog isusovca ne završava se kada osoba položi svoje zadnje zavjete. Svaki isusovac je potaknut da nastavi učiti i rasti kako bi odgovorio na zahtjeve našeg poslanja i izazove današnjeg svijeta. P. Pedro Arrupe je rekao da nas današnji izazovi:

    “obvezuju da razmišljamo što više o svijetu, kao i o sebi, kako bi spoznali kako možemo mijenjati sebe i osvježiti svoje znanje, naše     stavove i naše apostolske metode s ciljem da rastemo u svom pozivu.”

Od isusovca se očekuje napredak i zrelost kroz sve korake života i vjere. Isusovac treba nastaviti rasti cijeli svoj život kako bi bio sposoban probuditi život u drugima. Treba steći nova znanja i vještine potrebne za ispunjenje apostolskih zadataka u promjenjivim okolnostima.