Posljednji dan boravka p. Generala u Lijepoj našoj
U subotu, 23. ožujka 2019. godine u jutarnjim satima pater Arturo Sosa susreo s gradonačelnikom Milanom Bandićem, a potom se zaputio u studio Laudato televizije kako bi tamo imao intervju. Nakon toga, u 11:00h, obišao je stariju i nemoćnu braću isusovce na Fratrovcu.
Superior zajednice na Fratrovcu pater Mijo Nikić uvodnim je govorom pozdravio p. Generala u rezidenciji Stanislava Kostke. Obratio mu se na talijanskom jeziku, a pater provincijal prevodio je za sve nazočne, imajući na umu da neki stariji patri slabije čuju. Govor p. Mije Nikića i p. Generala donosimo u cijelosti:
Dragi p. Generale Arturo zahvaljujemo Vam od srca što ste posjetili našu zajednicu u rezidenciji Stanislava Kostke. Prije trideset godina ovdje je bio naš novicijat, te je to razlog da rezidencija nosi ime svetog Stanislava, zaštitnika novaka, no sada je ovo kuća za naše stare isusovce i za isusovce narušenog zdravlja. Dvanaest patara i četiri časna brata žive u ovoj kući. Naša je poslanje je moliti i trpiti za Družbu i Crkvu, a Vi ste prvi za koja prikazujemo Bogu svoje molitve i patnje. Od ukupnog broja stanara ove naše kuće dva patra i dva brata nisu toliko bolesni. Mi stoga nastojimo služiti onima koju su stariji i u težem zdravstvenom stanju. Puno nam pomaže časna sestra Natalija koja je zapravo srce služenja za naše bolesnike. Ona, zajedno sa ostalim medicinskim sestrama i ostalim osobljem koje radi u kuhinji i čisti kuću, nastoji služiti Kristu upravo u našim nemoćnim i starijim isusovcima. Ovdje također imamo vinograd i vrt, a uz zaposlenike koji su zaduženi za poslove održavanja rade još i naša dva časna brata Mikec i Vlahović. Brat Mikec bavi se i slikanjem, te neki njegovi umjetnički radovi krase zidove ove kuće. S obzirom da imamo vrt i vinograd privilegirani smo konzumirati zdravu hranu i dobro vino. Također bih istaknuo jedno ime koje Vam je vjerjem poznato, a vezano je za ovu kućum. To ja naš pater Marjan Gajšak. Naime u ovoj kući je on živio, te Vam kao znak zahvale i za uspomenu na vaš dolazak u našu zajednicu poklanjamo njegovu monografiju i nekoliko boca vina da vas podsjeti na nas. Nadamo se da ovo neće biti Vaš zadnji pohod našoj zajednici.
Potom je riječ preuzeo p. Arturo:
Sretan sam što sam tu danas u ovoj zajednici upravo sa vama, jer sam duboko svjestan koju važnost imaju naši stariji u Družbi Isusovoj. Još otkako sam stupio u Družbu shvatio sam da je moliti za Družbu prava misija, da je to uistinu pravo poslanje. Kad se izgube snage i zdravlje to ne znači da se jedan isusovac treba samo predati, jer je već od početka jasno da svaki isusovac u svakom trenutku svoga života ima svoje specifično poslanje; na kraju je to poslanje ustrajne molitve, ono poslanje koje je sada vama povjereno. Sada kad sam general još više mi dolazi pred oči važnost molitvene potpore koju mi vi možete dati u mojoj službi generala. Zašto to mislim? Kada sam postao general prvo sam morao još jednom pročitati dio u Konstitucijama koji govori što to znači biti general. Među prvim stvarima koju Ignacije tamo govori stoji zadaća generala da bude posrednik milosti koje dolaze po molitvi članova cijele Družbe.
Zastavši na trenutak nad tom mišlju odmah mi je bilo jasno da moje molitve sigurno nisu dovoljne da održavaju čitavu Družbu; bilo mi je jasno da se trebam osloniti na molitve svih članova, osobito onih kojima je to najvažnije poslanje. Zahvaljujem vam svima za molitve koje namjenjujete za Družbu Isusovu, za mene kao generala i za sve molitve koje prikazujete za sve pothvate i apostolate Družbe! Posjetio sam brojne kuće kao što je vaša, gdje žive isusovci starije dobi ili narušena zdravlja i za mene je to uvijek duhovna utjeha: vidjeti vas sretne. Uvijek sam kod ovih posjeta tražio članove da mole na jednu posebnu
nakanu, tražim to i od vas. Radi se o nakani za beatifikaciju i kanonizaciju p. Pedra Arrupea; stavljam vam to na srce! Kad sam postao general kauza p. Arrupea još nije bila ni započeta, a u međuvremenu kauza je otvorena i on je sada sluga Božji, i to je sigurno zaslugom molitava onih starijih isusovaca kojima sam tu nakanu stavio na srce. Sada je otvorena kauza, put je otvoren, ali kao sto znate ti procesi uvijek traju dugo. I dalje nam trebaju molitve kako bi primjer p. Arrupea zasjao kao uzor u svijetu, u Crvki i u Družbi Isusovoj. Na kraju ostaje mi još jedna stvar, da vam se zahvalim: još jednom hvala mnogo za sve što činite!
Pater je potom posjetio patra Srećka Cetinića, koji zbog svog narušenog zdravlja nije mogao biti nazočan na zajedničkom druženju,
te se nakon toga u 11:25h zaputio u zajednicu skolastika. Nakon kratkog aperitiva uslijedilo je i ugodno druženje u opuštenom tonu, a ovaj je puta (za promjenu!) pitanja postavljao p. General. Zapravo se radi o jednom pitanju:
Kako dakle vi, mladi isusovci u formaciji, gledate na Družbu Isusovu u vremenskom kontekstu od narednih deset godina; koje su vaše zabrinutosti i što mislite na što bi general trebao obratiti pažnju, ne samo u kontekstu preferencija, nego u najopćenitijem smislu?
Odgovore na ovo pitanju ponudili su skolastici Ivan Božić i Zlatko Brauchler. Ivan je istaknuo kako smatra da isusovci danas trebaju biti na sveučilištima i fakultetima, posebno u razdoblju svoj intelektualne formacije, no to od jednog isusovca ne bi smjelo napraviti redovnika nesposobnog da radi na drugim područjima raznolikog spektra apostolata koje Družba nudi i u kojima djeluje. Dapače, isusovac bi trebao biti sposoban promijeniti trenutni apostolat bilo kad. Praksa koja danas nije toliko rijetka, da se nakon stalnih zavjeta određeni isusovac do kraja života veže uz jedan specifični apostolat, smatram da bi svoja razlučivanja također trebali primijeniti na ovakve situacije unutar Družbe Isusove. Skolastik Zlatko, nakon što se predstavio kao Nijemac koji je odlučio ući u Družbu Isusovu u Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove, istaknuo je važnost potrebe stavljati si svakodnevno pred oči da Družba ne poznaje razgraničavanje na kulture ili narode kakvo poznaju države ili čak kontinenti. Družba Isusova je interkulturalna i interetnička; njezina širina zahtjeva razumijevanje različitih kultura, različitih mentaliteta i različitih narodnosti. U tom kontekstu smatra kako je važno za budućnost i da bismo mi sami sebe bolje razumijevali kao Družba, ulaganje više truda u razumijevanje „sebe“ kao zajednicu. To isključuje razumijevanje sebe kao individualaca i daje jasnoću jednom pogledu internacionalnih razmjera, istaknuo je Zlatko.
Nakon susreta sa zajednicom skolastika i nakon ručka p. General zaputio se prema aerodromu, te je sa zrakoplovne luke Franjo Tuđman poletio u 14:45h.
Kontakt:
Hrvatska pokrajina Družbe Isusove
Adresa:
Junija Palmotića 31,
HR-10 000 Zagreb
Copyright © 2019. Hrvatska pokrajina Družbe Isusove | Sva prava pridržana.
