Svetkovina Presvetog Srca Isusova proslavljena je 16. lipnja u njegovom nacionalnom svetištu Palmotićevoj u Zagrebu. Konstrukcijska obnova bazilike je u punom zamahu. Sadašnji zamjenski liturgijski prostor nije mogao prihvatiti veliki broj vjernika koji je od ranog jutra pristizao na svete mise, ispovijedanja i pobožnosti. Niz misa zato se slavio u dvorištu bazilike. Dan je protekao u ozračju mira i radosti. Poslije večernje mise uslijedilo je druženje velikog broja vjernika u vrtu bazilike. Večernju misu predslavio je Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić uz mnoge druge svećenike. Biskup je na lijep način vjernicima približio teologiju srca.
„Bog čovjeka u nevolji ne ostavlja sama. Isus je iskusio samoću patnji i dobro zna što to znači. On nam je u patnji najbliži, iako to osjetila nekad ne mogu zamijetiti, jer u patnji je uvijek prisutna neka vrst tame koja onemogućuje vidjeti cjelovitu stvarnost. S druge strane, neupitna je istina da i patnje doprinose oplemenjivanju čovjeka i njegova srca. Nikome u životu nisu ugodni nekakvi operativni interventi, ali oni su nekada nužni da bi se život spasio. U našoj duhovnoj formaciji nužni su nekada neki bolni interventi, ali njihov doprinos našem duhovnom rastu može biti neprocjenjiv. Bog nas želi oblikovati u skladu s Isusovim srcem. To znači imati srce koje se zna ganuti, koje zna čovjeku u njegovoj patnji pružiti ruku, imati srce koje vidi. Nužno je neke stvari vidjeti očima srca da bi se dobro vidjele i razumjele. Za biblijskog čovjeka nije dovoljan zdrav razum da bi nešto dobro razumio. Nužno je zdravo srce, odnosno srce ispunjeno ljubavlju. Velika je istina da nikada nećemo dobro razumjeti ili upoznati neku osobu, ako je dovoljno ne volimo. Isus veli da dobro poznaje svoje ovce, ali to je zato što ih voli. Zato što On za njih život daje. Isus sa srcem kakvo je imao, vidi u čovjeku, pa i u onom najgrešnijem, i ono lijepo i plemenito što u sebi nosi. Što su ljudi vidjeli u jednom cariniku Zakeju? Samo zlo i grijeh, pokvarena čovjeka. Međutim Isus vidi ono dobro u njemu i to želi oživjeti, u njemu pokrenuti da se razvije. Što su drugi mogli vidjeti u jednoj prostitutki ili u Mariji Magdaleni? Samo osobu grijeha, moralnog jada i bijede. Isusovo srce vidi ono malo lijepog i plemenitog što osoba u sebi nosi. Tako je On obraćao grešnike i od njih stvarao nove ljude. Srce ljubavi ne gleda i ne vidi kod drugih samo ono što je loše i ružno, nego ima sposobnost da otkrije i ono što je plemenito i sveto kolikogod to možda bilo u gramima. Zato Pavao moli za svoje kršćane, ‘prosvijetlio vam Gospodin oči srca da vidite…’ (Ef, 1,18) U srcu se nalazi sposobnost čovjeka da vidi ono misteriozno, ono božansko. Isus proglašava božanskima one koji su čista srca i za njih kaže da će Boga gledati, ne samo u drugom životu, nego i u ovome. Jer Boga se može vidjeti samo očima srca koje je ispunjeno ljubavlju. Braćo i sestre, ovaj blagdan Srca Isusova je poziv nama da sagledamo svoje srce u svjetlu Isusova Srca, u svjetlu njegove ljubavi i dobrote. Koliko nam srce ima sličnosti s Isusovim? Koji su to sadržaji našega srca? Je li nam potrebna možda preobrazba srca? Isusovo Srce bilo je ispunjeno ljubavlju i u tom smislu bilo je puno. Pumpa za punjenje srca ljubavlju jesu djela služenja, djela žrtve za druge. Drugog puta nema. Isus je iz ljubavi prema nama bio spreman dati svoj život. Nema prave ljubavi bez spremnosti da se žrtvuje život za druge, počevši od članova svoje obitelji. Zato je važno razumjeti da našu ljubav, ako je to Isusova ljubav u nama, moraju prvo osjetiti oni s kojima živimo, naši ukućani. Da se ne dogodi, to što mi jednom reče jedna žena: ‘Moj muž, u društvu je prihvaćen od svih, vole ga, dive mu se, ali ne znaju kakav je on u kući’. To nije dobro. Zato Isus kaže: ‘Zar se pali svijeća, da bi se stavila pod posudu? Nego na svijećnjak, da svijetli svima u kući.’ (Mt 5,15) Naglasak je na tome. Zato je važno provjeravati našu ljubav u našoj kući. Mogu li tu ljubav iskusiti članovi naše obitelji?”
