Papa je “zasijao sjeme nade i mira”: tako pater Joseph Cassar, isusovac rodom s Malte, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u Iraku (JRS), toplo komentira Franjin posjet mučeničkoj bliskoistočnoj zemlji (5.-8. ožujka).
“Ovaj je posjet bio kairos, milosni trenutak koji nadilazi vrijeme u kojem živimo i koji je u cijelosti u Božjim rukama”, komentira p. Cassar, koji radi u gradu Šarji, gdje JRS prati raseljene jazide. “Prisjetio sam se Isusovih putovanja, kada je gledao na mnoštvo onih koji su u potrebi, usuđujem se reći ovaca bez pastira, a Gospodin im se smilovao. Cijeli posjet je imao proročku dimenziju, koja po svojoj važnosti nadilazi granice današnje vrlo male kršćanske zajednice. Vjerujem da je papa Franjo posijao sjeme nade i mira u ovoj zemlji – zemlji u kojoj je, tijekom posljednja četiri desetljeća, izliveno mnogo zla, sukoba, bombardiranja, terora Islamske države (ISIS). Toliko zla, toliko nasilja, toliko trpljenja.”
Pater Cassar se u nedjelju nakratko sastao s papom Franjom dok se pripremao misno slavlje u Erbilu, u iračkom Kurdistanu, zajedno s trojicom isusovačke subraće: mons. Antoineom Aoudom, kaldejskim biskupom u Alepu (Sirija); p. Michaelom Zammitom, provincijalom Bliskog Istoka; i p. Antoniom Spadarom, ravnateljem časopisa La Civiltà Cattolica. “Moje dvije minute sa Svetim Ocem bile su prekrasne: bio je vrlo umoran, gotovo iscrpljen, ali i vrlo, vrlo sretan.” Prije dvije godine p. Cassar se susreo s papom Franjom u Vatikanu, tijekom audijencije Kongregacije za istočne crkve: “Papi sam se vrlo kratko predstavio kao isusovac koji radi u Iraku”, prepričava, “a onda me opet pozvao i rekao: ‘Molite za mene jer toliko želim ići onamo.’ Jučer sam čuo da je bio vrlo sretan što je ostvario taj posjet.”
Franjin posjet velikom ajatolahu Sajidu Al-Sistaniju u Nadžafu, svetom gradu šijitskog islama, bio je “gesta koja odražava posjet svetog Franje sultanu. Papa nije išao tamo zbog politike ili diplomacije. Za šijitsku zajednicu, koja ovdje činu većinu, ovaj posjet bio je važan za zacjeljivanje rana koje su Iraku tolikim godinama nanesene međusobnom sumnjom između različitih zajednica. Značenje ovog sastanka ide u smjeru onoga što je Papa rekao: Božji je mir jači od nasilja i rata”. Dakle, činjenica da je premijer Mustafa Al-Kadimi proglasio 6. ožujka Nacionalnim danom tolerancije i suživota u Iraku u znak sjećanja na Papin posjet Al-Sistaniju i naknadni međuvjerski sastanak u Uru, “ima neprocjenjivo značenje”.
Prijem koji su Papi dali “i kršćani, i vjernici drugih religija, bio je lijep – sve je vrlo dobro funkcioniralo”, kaže isusovac, koji prepričava susrete s časnim sestrama, svećenicima i laicima iz svih dijelova Iraka, svima koji su rado sudjelovali na završnoj misi, radostan i energičan čak i nakon mnogo sati napornog putovanja. “Bilo je ljudi koji su došli iz okruga Amadija, na granici s Turskom, iz Sulejmanije, pa i pater Jens Petzold iz monaške zajednice Deir Mar Musa u Siriji, koju je osnovao Paolo Dall’Oglio, a koji se još uvijek vodi nestalim; toliko ljudi na čijim licima sam mogao vidjeti neizmjernu radost. Kolege jazidi su mi rekli da dijele radost kršćana, kao i muslimanske kolege koje su s nama podijelili radost vidjeti Svetog Oca u Uru, drevnom Abrahamovom gradu, ili kad su ga vidjeli kako ulazi u Mosul, grad u kojem su ISIS-ove kukavice izvršile pokolj i prije bombaških napada.”
“Kršćanstvo u Iraku pripada Iraku, ono nije strano tijelo. Kršćani su u tim zemljama postojali još prije nego što je Irak uspostavljen kao moderna država. Kršćani pripadaju ovim zemljama”, naglasio je pater Cassar, dodajući:” Velika je šteta što se ova zemlja ispraznila od kršćanskog stanovništva. Oni koji su ostali ili su svjesno odlučili ostati, ili su bili bespomoćni zbog nedostatka sredstava za odlazak. Mislim da se među onima koji su u limbu progonstva, u Jordanu, Turskoj ili Libanonu, ne smiju zaboraviti ni oni u Iraku.”
U Karakošu, pretežno kršćanskom gradu koji je ISIS opustošio, radost se pomiješala sa čuđenjem: „Lokalni ravnatelj JRS-a, Fadi Jabbo, rekao mi je da nikada nije pomislio da će Papa posjetiti ovaj mali grad. “Abuna (oče)”, rekao mi je, “nemaš pojma što je ovo značilo za mene i sve ljude, više od Hošane”, tj. najveće proslave sirijskog katoličkog obreda, Cvjetnice, koja se gotovo više slavi od Uskrsa, kada cijeli grad izlazi s maslinovim grančicama kako bi napravili veliku povorku. „Jučer je to bilo poput Isusova posjeta našoj zemlji, radost koju ne možemo obuzdati i čiji će se plodovi osjećati i iskusiti u budućnosti.”
Pater Cassar se najprije mora suočiti s izazovima koji se odnose na strašnu situaciju izbjeglica. „Tijekom mise, Papa je rekao da postoje vidljive i nevidljive patnje,“ objašnjava ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u Iraku. „Ovdje ima toliko ljudi koji još uvijek pate, fizički i psihički, zbog raseljenosti, otmica, rodbine ubijene pred njihovim očima – i ne samo za vrijeme prisutnosti ISIS-a, već i sada. Primjer je napad na katedralu kršćana sirijskog obreda, koju je papa Franjo u Bagdadu posjetio već prvog dana.”
Ovaj malteški isusovac, pater Cassar – koji će 9. ožujka imati 60 godina života i 30 godina svećeništva – bio je blizak p. Pedru Arrupeu koji je osnovao JRS. Pater Cassar je ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u Iraku od veljače 2016. Temeljni zadatak koji si postavlja jest: „kroz razlučivanje se pitati: Gospode, gdje i u kome želiš da ti JRS služi?“.
„Nadam se da će biti veće otvorenosti jednih prema drugima, da ćemo moći poduzeti zajedničke inicijative među religijama kako bismo odgovorili na potrebe najpotrebitijih u ovoj zemlji – dvostruko pogođenih pandemijom i njezinim ekonomskim posljedicama u 2020. godini, te ekonomskom katastrofom izazvanom kolapsom cijena nafte. Ljudi pate, pate oni kojima nisu isplaćene plaće, pate oni koji ovise o dnevnim nadnicama… Nadam se da Papina poruka da smo svi braća i sestre prožima srca ljudi dobre volje. ” Pater Cassar, koji naglašava da pola svog vremena i apostolskog žara troši na rješavanje birokratskih pitanja, ističe da je vladin ured za nevladine organizacije u Bagdadu posljednjih dana svoj WhatsApp profil zamijenio logotipom Papinog posjeta. “To je također gesta dobrodošlice i otvorenosti. Gospodin djeluje u svim srcima, izvan granica Crkve, a postoje ljudi koji imaju otvorena srca. Nadam se da će ovaj posjet dotaknuti srca mnogih ljudi.”
Napisao Iacopo Scaramuzzi, www.jesuits.global. Foto: Vatican Media.
