Na Jordanovcu je 3. lipnja 2023. održan međunarodni znanstveni skup Religije i ekologija: kako sačuvati zajednički dom, koji su zajednički organizirali Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Internacionalna akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Okupio je 27 izlagača, a pozdravnu riječ su, uz organizatora p. Miju Nikuća, dekana Fakulteta p. Ivana Šestaka i predsjednika Akademije šumarskih znanosti prof. dr. sc. Marijana Grubešića, uputili i papinski nuncij mons. Giorgio Lingua i provincijal p. Dalibor Renić. Prenosimo provincijalov tekst o ekologiji u Duhovnim vježbama sv. Ignacija.
*****
Poštovane dame i gospodo, preuzvišeni nadbiskupe, cijenjeni akademici,
Duhovnost svetog Ignacija Loyolskoga, osnivača isusovačkog reda, prati reputacija da je antropocentrična. Njezino središte su Duhovne vježbe, a njihova prva meditacija počinje riječima: „Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu“ (DV 23). Međutim, to je samo pola istine.
Čitatelj će se iznenaditi koliko je stvoreni svijet važan u Duhovnim vježbama. Pretpostavljate, priroda je Ignaciju nadahnuće za molitvu – volio je moliti pod zvjezdanim nebom. No priroda je i mnogo više: ona je mjesto gdje se susreće Bog na djelu i mjesto gdje se pomirujemo s Bogom.
U meditaciji o grijehu, Ignacije nas poziva da svoje zaprepaštenje nad zloćom vlastitih grijeha, svojevrsnu ispovijed, ne iznosimo samo pred Bogom, anđelima i svecima, nego i pred drugim stvorovima, uključujući biljke i životinje: „Kličem sav u čuđenju sa silnim ganućem duše, pitajući sva stvorenja kako su me [ovako grešnoga] živa trpjela i uzdržala u životu. Kako su me mogli podnositi (…) nebesa, sunce, mjesec, zvijezde, i počela, plodovi, ptice, ribe, zvijeri, i zemlja, kako se nije otvorila da me proguta, stvarajući za mene novi pakao“ (DV 60). Stoga mjesto pomirenja s Bogom, susret s Božjim milosrđem, nije u metafizičkom solus cum solo Deo, nego u zajedništvu svega stvorenoga.
Lakše to razumijemo kad znamo da nas zadnja meditacija i vrhunac Duhovnih vježbi, slavna kontemplacija Ad amorem, poziva da molimo ovako: „Druga je točka da motrim kako Bog stanuje u stvorenjima: u počelima dajući im bivovanje, u biljkama dajući im život, u životinjama dajući im osjećanje, u ljudima dajući im razumijevanje. Tako i u meni, dajući mi da postojim, živim, osjećam i mislim“ (DV 235).
Istina je: čovjek jedini ima besmrtnu dušu. Međutim, smisao svoga života ostvaruje u odnosu prema stvorenju – tu Boga hvalimo i tako mu služimo.
Dakle, briga za danas ugroženi zajednički dom jest moralna odgovornost, osobito prema najslabijima i najsiromašnijima koji zbog prirodnih nepogoda najviše trpe, te obveza prema samom stvorenom svijetu. Ali ona je i duhovni put, sastavni dio našeg puta prema Bogu.
Čestitam Internacionalnoj akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine te Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu na organizaciji ovog simpozija o religijama i ekologiji. Tema je to o kojoj sve više ovisi dobro čovječanstva i svjetski mir. Želim vam uspješan rad i plodan dijalog.
P. Dalibor Renić