Volonterski projekt 72 sata bez kompromisa održan je u 19 gradova i općina diljem Hrvatske od četvrtka 13. do nedjelje 16. listopada 2022. Projekt je u Zagrebu organizirao SKAC Palma. Misu s kojom su započela 72 volonterska sata predvodio je duhovnik SKACa p. Bojan Bijelić koji je mladima poručio kako za volontiranje nije potreban samo ključ znanja, već da poučeni primjerom sv.Ignacija pođu na svoje akcije s dubljim razumijevanjem. Kroz petak i subotu, mladi su u Zagrebu volontirali na 80ak različitih aktivnosti kroz koje su uveseljavali stare, nemoćne, djecu, ostavljene, izbjeglice, čistili su Sljeme, gletali i krečili zidove. Projekt je završio u nedjelju 16. listopada sa svetom misom. Misu je predvodio Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, p. Dalibor Renić koji je volonterima govorio o tome da postoje dvije vrste umora, onaj od kojeg smo prazni i iscrpljen i onaj od kojeg se osjećamo korisno i ispunjeno.
Ove godine je sjedište zagrebačkog projekta bilo u samostanu franjevaca Hercegovačke franjevačke Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dubravi. Franjevci su nam velikodušno izašli u susret ustupanjem prostora zbog toga što se u dvorištu bazilike u Palmotićevoj odvijaju građevinski radovi.
Sudjelovalo je 500 tinjak mladih volontera na 80 volonterskih akcija. Smisao ovoga velikog projekta je poticati mlade na proaktivnost, osvještavati dostojanstvo svakog čovjeka te promicati brigu za zajednički dom.
Kroz projekt volonteri su mogli sudjelovati na različitim aktivnostima. Osobito ističemo one ignacijevskog karaktera u kojoj su volonteri služili isključenima kroz pet osjetila: jedna grupa volontera je vodila djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u muzej čokolade u kojem su nakon edukativnog dijela kušali najslađe čokoladne slastice. Druga grupa je s korisnicima jedne udruge izrađivala najmirisnije božićne ukrase: od naranče i klinčića. Bilo je i onih koji su glazbom uveseljavali naše stare te ih tako vodili Bogu. Volonterima je veliko zadovoljstvo predstavljalo to što su mogli oslikavati zidove vrtića koji će sada uljepšavati sate provedene u istomu. Zagrljaja, plesa i poljubaca nije nedostajalo gotovo pa nigdje, a žuljave i prljave ruke podsjećale su volontere na Josipa Radnika.
Nacionalna koordinatorica projekta Vesna Sabo ovako nam je izrazila što joj je na srcu poslije završetka projekta. „Zahvalna sam Bogu da smo još jednom s mladima mogli pružiti priliku da upoznaju sebe, kušaju Boga te žive za druge, pa makar na tih 72 sata. Znam da nije lagano doći u stan koji smrdi i koji je prljav te ga dovesti u stanje reda, niti je osobito popularno skupljati smeće po plažama ili šumama, ali vjerujem da nas Bog i tamo susreće i da smo ovim djelima sličniji Njemu.”
Zahvalnost Bogu neće izostati ni kod Paule Borošak, voditeljice projekta u Zagrebu. „Zahvalna sam Bogu koji nas je prvi podučio beskompromisnom darivanju i koji iz godine u godinu ovim projektom okuplja mlade koji se odvažno odupiru struji pasivnosti, izlaze iz sebe i stavljaju se na korist bratu čovjeku i sestrici prirodi. Također, po meni možda najveća vrijednost ovog projekta je u tome što mladim ljudima pokazuje da su oni korisni i vrijedni te da njihovi životi imaju smisla.”
Jedan od sudionika ovako je izrazio što je iskusio i doživio: „Kažu da su volonteri zapravo altruisti jer ništa ne traže zauzvrat. Ali ja se s time nikako ne bih složio jer iako volonteri ništa ne traže zauzvrat oni su itekako svjesni koliko dobiju od tog svog altruizma. Pitajte bilo kojeg volontera i reći će vam da osim što to radi za druge, radi i za sebe. Osjećaj kad nekome pomognete je, jednostavno ću reći, najukusnija hrana koju vaša duša može okusiti. U principu kad volontirate strgate se fizički i psihološki, ali zato ojačate svoju dušu za bezbroj puta. I to je ta čar volontiranja. Iz tog razloga sam se prijavio na volontiranje 72 sata bez kompromisa.”
