Primiviši u audijenciju prefekta Kongregacije za svete kardinala Angela Amata, danas 3. travnja 2014., Sveti Otac Franjo potpisao je dekret kojime je bl. Josipa de Anchietu uvrstio u zbor svetaca i time njegovo liturgijsko štovanje protegnuo na čitavu Crkvu. Kanonizacija je to koju je brazilska Crkva čekala više od četiristo godina.
I premda je, možemo teći, ne tako davno proglašen blaženim, 1980., a na proglašenje svetim se čekalo do danas, Božji narod u Brazilu slavi Josipa de Anchietu kao svoga narodnog sveca. Slavi ga zbog njegovih kreposti, njegove požrtvovnosti, čudesa, osobito vlasti nad prirodnim silama, divljim zvijerima i raznim bolestima. Brazilski kulturni krugovi slave ga kao oca i tvorca brazilske književnosti.
Ovaj sin Kanarskih otoka koji se ondje rodio 19. ožujka 1534., stupio je u Družbu Isusovu u Coimbri, u Portugalu 1. svibnja 1551. Zanimljivo je da su ga zbog slaba zdravlja dvije godine kasnije poslali na oporavak u Brazil, ali Josip je ondje ostao i postao neumoran misionar te prostrane zemlje.
Iskrcavši se 8. srpnja 1553. u lučkom gradu Bahia, nekadašnjem središtu Brazila, već je godine 1554. s ocem provincijalom, glasovitim misionarom i organizatorom brazilskih misija, Manuelom de Nobregom sudjelovao u osnivanju nove misije i otvorenju kolegija Družbe Isusove u Piratiningi. Kolegij je otvoren 25. siječnja, na blagdan Obraćenja sv. Pavla, a po njemu je i grad dobio i sve do dana današnjega sačuvao ime sv. Pavla. To je Sao Paulo. Taj velegrad ubraja sv. Josipa de Anchietu među svoje osnivače. On je u njemu bio učitelj gramatike, kako za sinove Portugalaca doseljenika tako i za urođenike. Da bi što bolje mogao djelovati među ovima potonjima, naučio je i njihov jezik. Taj je jezik tako dobro naučio da je na njemu napisao vrijednih djela koja kod stručnjaka jezikoslovaca još i danas uživaju velik ugled.
Tek godine 1566. Josip de Anchieta je zaređen za svećenika, a sljedeće godine pratio je Nobregu na osnivanje jedne ustanove u gradu Rio de Janeiro. Kroz 10 godina vršio je službu poglavara misije sv. Vinka, a na brizi su mu bili pripadnici plemena Tapuyas ili Miramoviz. Kako je sve povjerene poslove i službe vršio vrlo vješto, od godine 1578. do 1586. preuzeo je kao provincijal i vodstvo Brazilske provincije. Kad mu je prošao mandat službe, pošao je u Retiribu i sav se posvetio obraćenju urođenika. Tražio ih je neumorno po prašumama te ih učio da od nomadskog života prijeđu u nova naselja i ondje se za stalno nastane. U Retiribi je 9. lipnja 1597. na glasu svetosti umro. Taj je grad kasnije brazilska vlada po njemu prozvala Anchieta. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 22. lipnja 1980.
