Papa Franjo, Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u glavnom gradu Argentine Buenos Airesu, u obitelji Maria Josea Bergoglia, talijanskog imigranta, i Marte Regine, Argentinke iz talijanske obitelji. Bio je najstariji od petero djece. Odrastao je u ljubavi prema svojoj obitelj i želio je ići Kristovim putem.
Ušao je Družbu Isusovu 11. ožujka 1958. u dobi od 21 godine. Dana 13. prosinca 1969. zaređen za svećenika. Od 1971. obavljao je dužnost učitelja novaka, a 1973. postao je Provincijalom Argentine i Urugvaja.
Zaređen je za pomoćnog biskupa Buenos Airesa 27. lipnja 1992. Nadbiskupom istoga grada postao je 28. veljače 1998. Kardinalom je postao 2001., a predsjednikom Argentinske biskupske konferencije 2005. godine.
Dana 13. ožujka 2013. godine izabran je kao 266. papa Katoličke crkve u konklavama koje je činilo 115 kardinala. U povijesti je on prvi iz Latinske Amerike i prvi isusovac koji je postao Papa.
Uzeo je ime Franjo nadahnjujući se svetim Franjom Asiškim čiji mu je lik bio stalnim izvorom nadahnuća tijekom pontifikata.
Grb Pape Franje bio je plavi štit okružen je simbolima papinskog dostojanstva. Na gornjem je dijelu sunce na kojem su ispisana slova IHS. To je monogram imena Isusova koji Družba Isusova ističe kao simbol reda. U donjem se dijelu nalaze zvijezda i cvijet narda. Zvijezda simbolizira Djevicu Mariju, dok cvijet narda simbolizira svetog Josipa.
Geslo Svetog Oca Franje bilo je: “miserando atque eligendo” – “smilova mu se i sebi izabra”. Citat je to iz teksta svetog Bede Časnog koju nalazimo u Časoslovu, u Službi čitanja 21. rujna, spomendana svetog Mateja. Rečenica u širem obliku glasi: „Vidio je carinika, a kako ga je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me” (Časoslov IV, 1086).
Dana 24. studenog 2013. izdao je svoju programatsku apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium – Radost Evanđelja. Prve rečenice toga dokumenta glase: „Radost Evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa” (EG 1).
Velike teme pontifikata Pape Franje bile su: milosrđe, Crkva kao poljska bolnica, izlazak Crkve na periferije svijeta, približavanje marginaliziranima, sveopće bratstvo i mir, briga za zajednički dom, borba protiv klerikalizma i duhovne svjetovnosti u Crkvi, kultura odbacivanja, duhovno razlučivanje. Nastojao je oko bratskih veza i dijaloga s vjerskim vođama pravoslavnih i reformiranih kršćana, kao i s vođama drugih religija, osobito s islamskim.
Nije zaboravljao upozoravati na ono što se obično čini malim temama svakodnevnog života, ali je bitno: blizina i ljubav članova obitelji, opasnost ogovaranja, djela milosrđa, važnost osobne i zajedničke molitve.
Na osobit je način izražavao svoju blizinu i brigu za bolesnike, starije, djecu, nerođene, migrante, izbjeglice, zatvorenike, beskućnike. Potom za osobe u zapadnim društvima koje su distancirane od Crkve ili u njoj ne nalaze svoje mjesto. Zagovarao je i pomagao osobe i narode u područjima pogođenima ratom, siromaštvom i elementarnim nepogodama. Posjećivao je i hrabrio katolike i kršćane u zemljama u kojima oni čine manjinu. Često je govorio i ponašao se na jednostavan i neposredan način želeći nadići formalizam i distancu u komunikaciji.
Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 89. godini života, u svojoj rezidenciji u Domu svete Marte u Vatikanu.
Bogu hvala na njegovom životu i pontifikatu.
Vjerujemo da je sada u dobrom društvu s Blaženom Djevicom Marijom, svetim Ignacijem Lojolskim, svetim Franjom Asiškim i mnogim drugima.
Neka ga Bog obasja svjetlošću svoga lica.
