Mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup u miru, okrijepljen svetim sakramentima preminuo je u ponedjeljak 15. svibnja 2023. godine u Svećeničkom domu sv. Josipa u 78. godini života, 61. godini redovništva u Družbi Isusovoj, 50. godini svećeništva i 19. godini biskupstva. Sprovod će biti u petak, 19. svibnja 2023., u 12:30 na Gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu.
Valentin Pozaić rođen je 15. rujna 1945. godine u Selnici, župa Marija Bistrica, u brojnoj obitelji, od roditelja Janka i Agate rođene Salar. Nakon završene osnovne škole, koju je pohađao u Selnici i Bedekovčini, sjemenišnu gimnaziju upisao je na zagrebačkoj Šalati.
Po završetku drugoga razreda, 1962. godine je stupio u Družbu Isusovu u novicijatu na zagrebačkom Fratrovcu. Nakon vojnog roka, filozofsko-teološki studij pohađao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (1967.-1969. studij filozofije, 1970.-1973. studij teologije), a praktikum je obavljao kao odgojitelj u isusovačkom sjemeništu na Fratrovcu (1969.-1971.).
Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Kuharić, u Zagrebačkoj katedrali, 24. lipnja 1973. godine. Mladu misu slavio je 1. srpnja 1973. u Mariji Bistrici. Nakon ređenja, studij je nastavio u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijana, gdje je 1975. postigao licencijat iz moralne teologije.
Zatim je od 1975. do 1977. bio je generalni prefekt i vjeroučitelj u sjemeništu na Šalati. Treću probaciju obavio je pod vodstvom p. Rudolfa Brajičića na Fratrovcu 1977.-1978. te 5. rujna 1978. položio svečane zavjete u kapeli soba sv. Ignacija u Rimu, na ruke asistenta p. Petra Galaunera. Od 1977. do 1979. bio je član uredništva Hrvatskog programa Radio Vatikana, pa godinu dana rektor na Fratrovcu. Od 1980. do 1984. bio je na doktorskom studiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana te je 14. prosinca 1984. obranio tezu o eutanaziji.
Nakon završenoga studija vratio se u Zagreb i preuzeo službu profesora moralne teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Od 1985. do 1991. bio je i nadstojnik istog Instituta. Od 1990. do 1994. predavao je kao pozvani profesor bioetiku na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Bio je i profesor kršćanske etike na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
U znanstvenom radu osobito se istaknuo na području bioetike pa je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove osnovao i Centar za bioetiku, a istraživanja je vršio i usavršavao se u svojoj specijalizaciji na »Joseph and Rose Kennedy Institute of Ethics« u Washingtonu, na »Linacre Centre for Health Care Ethics« u Londonu te na »Instituto Borja de Bioetica« u Barceloni.
Od 1990. do 1993. bio je član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere. Od 1991. bio je duhovni asistent Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, a od 1996. duhovni savjetnik Europske udruge katoličkih liječnika (Ecclesiastical Assistant – FEAMC European Federation of Catholic Medical Associations).
Od 1994. do 2000. godine bio je rektor Kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom nadbiskupa zagrebačkog 2 veljače 2005. godine, a za biskupa je zaređen u zagrebačkoj katedrali na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 2005. godine.
13. svibnja 2017. godine, papa Franjo je prihvatio odreknuće mons. Valentina Pozaića na službi pomoćnog biskupa Zagrebačke nadbiskupije zbog zdravstvenih razloga. Od tada je živio u Kolegiju Družbe Isusove u Zagrebu, da bi se nakon zagrebačkog potresa preselio u Svećenički dom sv. Josipa na Kaptolu, gdje je i umro.
Biskup Valentin Pozaić je objavio mnogo znanstvenih članaka u stručnim časopisima, a autor je i urednik više knjiga s područja moralne teologije, od kojih ističemo: Život dostojan života: eutanazija u prosudbi medicinske etike (1985), Čuvari života: radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, (1998), Život prije rođenja: etičko-moralni vidici (1990). Fakultet filozofije i religijskih znanosti je 2021. godine izdao zbornik Život biraj – Elige vitam! u čast njegova 75. rođendana.
Kao moralni teolog, bio je znanstveno i stručno angažiran u promicanju kulture života i često je s jasnoćom i odvažnošću zastupao katolički bioetički nauk u medijima i propovijedima. Ostao je do kraja povezan s Hrvatskim katoličkim liječničkim društvom, s čijim se članovima često družio. Rado je sudjelovao u životu svoje isusovačke zajednice koliko su mu to biskupska služba, a kasnije i zdravlje, dopuštali.
(IKA/HPDI)
