Obljetnica rođenja blaženog Ivana Merza proslavljena je 16. prosinca 2022. u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Bio je to njegov 126. rođendan. Bio je to povod predstavljanju sedmog sveska njegovih Sabranih djela koji je nedavno izišao iz tiska. Knjigu su predstavili magistar Ivica Đaković, predsjednik Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, Ivan Mesarek, magistar filozofije i p. Božidar Nagy, postulator. Ovim sedmim sveskom koji sadrži korespondenciju Ivana Merza, završeno je objavljivanje njegove bogate pisane ostavštine, koja u tiskanom izdanju broji oko 3.500 stranica.
Ivica Đaković je ustvrdio: „Iz pisama Ivana Merza i svjedočenja onih koji su ga dobro poznavali možemo neprijeporno i činjenično utvrditi da je Ivan Merz bio najmarkantnija osoba XX. stoljeća u kontekstu duhovnih vrijednosti među katoličkim laicima.“ Voditeljica programa Vesna Sabo naglasila je da je velika zasluga Ivice Đakovića što se založio i uspio ostvariti prijedlog Postulature, da nakon demokratskih promjena devedesetih godina, osnovna škola u centru Zagreba, dobije ime po Ivanu Merzu. Ta je škola u prošlosti bila bolnica u kojoj se blaženik liječio i završio svoj zemaljski život.
Ivan Mesarek, u svome je izlaganju rekao: „Otkako sam se kroz Dnevnik upoznao s blaženim Ivanom, a potom i kroz njegovu korespondenciju, tri su pojma bila živo stavljena pred mene, a to su sloboda, odgovornost i autentičnost. Sva se tri mogu staviti pod jedan, a to je sloboda. Ivan je živio slobodu, a znao je da ju ne može postići, ako svoju volju ne uskladi s voljom Božjom.” U kontekstu onoga što možemo pročitati u sedmom svesku, Ivanova je sloboda i izabiranje vlastitog životnog puta vidljiva u njegovoj korespondenciji s roditeljima. Zanimljivo je kako Merčeva majka još uvijek ne razumije njegov duboki vjerski život koji živio kao student u Parizu. Odvraćala ga je od toga i poticala da živi svjetovnim životom. Ivan to nije prihvaćao, već je nastavio promišljati Božji naum za sebe te je koračao stazama koje mu je Bog namijenio. Pokušao je utjecati na majku da prihvati njegove poglede na život i svijet. U tome će nekoliko godina kasnije i uspjeti. Potom je Mesarek iz sjećanja svojih školskih dana iznio zanimljiva vlastita iskustva uspoređujući ih s iskustvom Ivana Merza: „Nije bilo tako davno i dobro se sjećam svojih srednjoškolskih prijatelja i sebe kako smo bili zahvaćeni pitanjima o smislu vlastitog života, o kozmičkom redu i uvidu kako nas Netko nadilazi. Mnogi su radikalno namjeravali mijenjati svjetovnu percepciju života. Nažalost, nakon nekog vremena jedan po jedan su prihvatili zaključak svojih roditelja, a zaključak roditelja je bio kako su to pubertetska zanesenjaštva koja će proći. I uistinu prođu, utope se u svjetovnosti. Hrabri, postojani i slobodni Ivan Merz svemu je tome odolio da bi na kraju s pravim pitanjima došao do pravih odgovora i postigao kršćansku savršenost“.
Pojedine dijelove najvažnijih pisama Ivana Merza čitala je Marija Grbić. Slušateljstva se posebno dojmilo čitanje Merzova pisma prijatelju Draganu Maroševiću, kolegi sa studija iz Beča, koje mu je uputio nakon hodočašća u Lurd. U pismu Merz iznosi svoje duboko kršćansko shvaćanje o vrijednosti trpljenja kad ga se prihvaća i prikazuje Bogu u sjedinjenju s Kristovom žrtvom na križu.
Na kraju se prisutnima obratio postulator, pater Božidar Nagy, najzaslužniji za izdavanje Sabranih djela Ivana Merza. Na početku svoga izlaganja naglasio je da se sada, nakon što su objavljena sva Merčeva sabrana djela, može uočiti duhovna, intelektualna i svetačka veličina toga „diva duha“ kako su Merza nazvali njegovi suradnici odmah nakon njegove smrti. U procesima proučavanja života onih koji su kandidati za beatifikaciju i kanonizaciju, od ključne je važnosti njihova privatna korespodencija. Merčeva pisma imaju važnost za poznavanje njegove osobnosti, njegove vjersko-katoličke fizionomije, a potom imaju i veliku vrijednost za poznavanje osoba i povijesnog konteksta u kojem je Merz živio i djelovao.
P. Nagy je istaknuo i Merzovu duhovitost kao jednu od crta njegova karaktera, koja je dolazila do izražaja posebno u njegovim pismima roditeljima i bliskim prijateljima. Malo je poznato da je njegovo krsno ime bilo njemačka inačica imena Ivan – Hans. On ga je u potpisima, šaleći se, često prevodio i na druge jezike. Osim hrvatskog Ivan, Ivo, Ivica, nalaze se u njegovim potpisima i ovakvi sinonimi: Johannes, Janez, Janoš, Hannes, Hasan, Jean. Ipak, najoriginalnija su dva potpisa na dvjema kartama datiranima 13. i 18. ožujka 1915. Roditeljima se tada javio iz Beča prevevši svoje prezime na hrvatski – Ivan Ožujčić.
Korespondencija Ivana Merza počela se prikupljati, sređivati i prepisivati još osamdesetih godina prošlog stoljeća. U tome poslu postulatoru su pomagali mnogi suradnici. P. Nagy im je u ovoj prigodi javno zahvalio, a njihova imena su i u zaključnom sedmom svesku. Bili su to mag. pharm. Zlata Župan-Dugački, ing. Ljudevit Zechner, prof. Zrinka Jakubin, prof. Tamara Bodor, prof. dr. Željko Poljak, dr. Ivan Zubac, David Šimunković, mag. phil. Ivan Mesarek, mag. geol. Tin Barić.
Postulatura za kanonizaciju bl. Ivana Merza
