U povodu obilježavanja 30 godina od smrti sluge Božjega p. Ante Gabrića SJ, misionara u Indiji, u utorak 20. studenoga u crkvi Presvetog Srca Isusova u Rezidenciji Družbe Isusove na splitskom Manušu, svoja svjedočanstva o suživotu s ocem Gabrićem svjedočila su dvojica svećenika iz biskupije u kojoj je o. Ante Gabrić djelovao.
O. Ante Tustonjić, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića, predstavljajući subraću iz Indije, podsjetio je kako je proces za proglašenje o. Ante Gabrića blaženim započeo 2015. godine na 100. obljetnicu rođenja o. Ante Gabrića te da je mnogo toga već odrađeno i sve u očekivanju toga događaja.
O misionaru Gabriću prvi je svjedočio vlč. Silvester Xavier, koji je bio njegov kapelan i kojemu je o. Ante preminuo na rukama. Svjedočio je taj trenutak i ono što mu je prethodilo. O. Ante bio je nemoćan, ali se odjednom podigao spremio, sjajio kao svetac te kazao da mu je ići Isusu. Vlč. Boidya Prolay je kao dijete ministrirao o. Anti i kaže kako je njegovo svećeničko zvanje plod Gabrićeva djelovanja među njima. Naglasio je da su došli kako bi vidjeli odakle potječe o. Ante Gabrić i da zahvale hrvatskom narodu što su im dali takvog čovjeka.
Bio je misionar koji je oduševljavao vjernike svojoj jednostavnom i razumljivom propovijedi na bengalskom jeziku kojeg je izvrsno govorio.
Bio je jedan od njih i takvog su ga prihvaćali. Za njih on nije umro nego nastavlja preko njih djelovati i dalje. Tako se u siječnju 2019. otvara škola u Marijapoliju za djecu, koja bi nosila ime o. Ante Gabrića i sa zahvalnošću je istaknuo da su brojni Hrvati uvelike pomogli u realizaciji tog projekta.
Svećenici su također bili i u našoj Bazilici Srca Isusova u Zagrebu na Misi mladih (16.11) koja se inače slavi petkom i na obiteljskoj misi 18.11.
U Pastoralnom centru oca Ante Gabrića u Metkoviću u petak 23. studenoga na večernjoj misi koju je predvodio župnik i neretvanski dekan don Davor Bilandžić, uz domaće svećenike u koncelebraciji su bili i svećenici iz Indije o. Sylvester Xavier i o. Boidya Prolay koji su nakon mise svjedočili o radu i djelu oca Gabrića, te posljednjim trenucima njegovog života.
Sylvester Xavier iz Kalkute bio je kapelan o. Gabrića u Maria Polliju i na njegovim rukama je umro. O. Gabrić usko je surađivao s Majkom Terezijom. Izabrao je riječni pojas, jako siromašno područje, područje puno divljih životinja, rijeka i otrovnih zmija. To je granično područje s Bangladešom u kojem je bilo mnoštvo razbojnika, lopova i kriminalaca, upravo njih najviše je privukla Božja riječ i način na koji je o. Gabrić razmišljao, naviještao evanđelje i ljubav Isusovu; upravo njih je obratio. Bio je čovjek pun ljubavi koji je pomagao kako katolicima, tako i muslimanima, hindusima, nije pravio razliku, volio je sve ljude. Noći je provodio u molitvi, živio u siromašnim uvjetima, nije imao nikakav komfor i ništa mu to nije smetalo. Vrata svoje sobe nikad nije zaključavao, bio je bez ikakvog straha. Taj posebni sveti čovjek htio je dovesti taj narod Isusu, navijestiti Božju riječ i upoznati s djelom, istaknuo je o. Xavier.