Hrvatska pokrajina Družbe Isusove - Croatian province of the Society of Jesus

Novi đakon za Družbu Isusovu, p. Petar Klarić

Isusovci su uvijek bili i uvijek jesu posvuda u Crkvi; i na najtežim i najistaknutijim terenima, na raskršćima ideologija, na prvim crtama bojišnice u društvenim sukobima, tamo gdje je oduvijek bilo i još uvijek ima sukoba između gorućih ljudskih potreba i vječne poruke Evanđelja.

papa Pavao VI. okupljenim isusovcima 32. GK (1974. god.)

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u subotu 30. rujna euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u zajedništvu s pomoćnim biskupom Mijom Gorskim te okupljenim provincijalima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i Božjim narodom, zaredivši šesnaestoricu novih đakona među kojima je bio i isusovac, Petar Klarić.

 

Petar Klarić rođen je 1987. u Vidovicama, župa sv. Vida. Član je Družbe Isusove od 2012 godine. Teologiju je studirao na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu te Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Pastoralnu praksu obavljao je u uredništvu časopisa Obnovljeni život i pri Studentskom katoličkom centru u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Svoju đakonsku službu obavljat će na župi Bezgrješnog Srca Marijina u Zagrebu na Jordanovcu.


Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Šaško prenio je pozdrav zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji zbog rehabilitacije nije mogao biti predvoditelj ređenja. „Dragi ređenici, u ovu ste prvostolnicu ulazili puno puta, slavili i molili u njoj, osluškivali i tražili Božju volju, zazivali zagovor svetih, osobito nebeske Majke i blaženoga Alojzija Stepinca, ali danas je vaša prisutnost posebna. Ovdje niste sami sa svojim mislima, nego u zajedništvu Crkve koja vas je pratila, koja vas podupire i koja vam se raduje, jer želite kao đakoni i svećenici služiti Gospodinu i bližnjima."
U homiliji biskup Šaško govorio je o slavlju ređenja, istaknuvši da nas ono uvijek vraća na istinu da je Crkva otajstvo darovanosti, u kojemu svaka služba ima svoju znakovitost. „Sam đakonat vjerojatno je u najvećoj napetosti sa suvremenom kulturom, jer pokazuje da kršćanstvo živi od Božjega Duha, očitovanoga u Božjoj riječi i služenju, u darivanju sebe drugima. I ranije se čovjek, u težnji za slobodom, pitao: 'Kako je moguće služiti i biti sretan?' To dvoje, sloboda i služenje, kao da je u nepomirljivoj oprečnosti, istaknutoj naročito danas, kada se pokušava nametnuti ideal samoostvarivanja i posvemašnje neovisnosti. No, uvjerili smo se toliko puta da takva autonomija ne oslobađa čovjeka, nego ga još više zarobljava. Sloboda po mjeri čovjeka uvijek je ograničena i druge ograničava." Ostatak teksta možete pročitati na stranicama IKA-e odakle je ovaj dio teksta preuzet. 

 

 

Proslijedi