Hrvatska pokrajina Družbe Isusove - Croatian province of the Society of Jesus

Novi đakon za Družbu Isusovu, p. Petar Klarić

Bio bih kriv za teški zločin kad bi propustio uposliti sposobne veslače koje Družba može dati Petrovoj barci izloženoj mnogobrojnim olujama.

papa Pio VII, 1814. godine prilikom ponovne uspostave Družbe Isusove

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u subotu 30. rujna euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u zajedništvu s pomoćnim biskupom Mijom Gorskim te okupljenim provincijalima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i Božjim narodom, zaredivši šesnaestoricu novih đakona među kojima je bio i isusovac, Petar Klarić.

 

Petar Klarić rođen je 1987. u Vidovicama, župa sv. Vida. Član je Družbe Isusove od 2012 godine. Teologiju je studirao na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu te Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Pastoralnu praksu obavljao je u uredništvu časopisa Obnovljeni život i pri Studentskom katoličkom centru u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Svoju đakonsku službu obavljat će na župi Bezgrješnog Srca Marijina u Zagrebu na Jordanovcu.


Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Šaško prenio je pozdrav zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji zbog rehabilitacije nije mogao biti predvoditelj ređenja. „Dragi ređenici, u ovu ste prvostolnicu ulazili puno puta, slavili i molili u njoj, osluškivali i tražili Božju volju, zazivali zagovor svetih, osobito nebeske Majke i blaženoga Alojzija Stepinca, ali danas je vaša prisutnost posebna. Ovdje niste sami sa svojim mislima, nego u zajedništvu Crkve koja vas je pratila, koja vas podupire i koja vam se raduje, jer želite kao đakoni i svećenici služiti Gospodinu i bližnjima."
U homiliji biskup Šaško govorio je o slavlju ređenja, istaknuvši da nas ono uvijek vraća na istinu da je Crkva otajstvo darovanosti, u kojemu svaka služba ima svoju znakovitost. „Sam đakonat vjerojatno je u najvećoj napetosti sa suvremenom kulturom, jer pokazuje da kršćanstvo živi od Božjega Duha, očitovanoga u Božjoj riječi i služenju, u darivanju sebe drugima. I ranije se čovjek, u težnji za slobodom, pitao: 'Kako je moguće služiti i biti sretan?' To dvoje, sloboda i služenje, kao da je u nepomirljivoj oprečnosti, istaknutoj naročito danas, kada se pokušava nametnuti ideal samoostvarivanja i posvemašnje neovisnosti. No, uvjerili smo se toliko puta da takva autonomija ne oslobađa čovjeka, nego ga još više zarobljava. Sloboda po mjeri čovjeka uvijek je ograničena i druge ograničava." Ostatak teksta možete pročitati na stranicama IKA-e odakle je ovaj dio teksta preuzet. 

 

 

Proslijedi