Hrvatska pokrajina Družbe Isusove - Croatian province of the Society of Jesus

Moj apostolat u Osijeku

Bio bih kriv za teški zločin kad bi propustio uposliti sposobne veslače koje Družba može dati Petrovoj barci izloženoj mnogobrojnim olujama.

papa Pio VII, 1814. godine prilikom ponovne uspostave Družbe Isusove

p. Hrvoje s ministrantima u Osijeku

U Osijeku sam novo lice – od kolovoza prošle godine. Došao sam ovdje nakon studija školske pedagogije u Rimu, što je u neku ruku razumljivo s obzirom da se u Osijeku nalazi jedna od dvije isusovačke škole na teritoriju naše Hrvatske isusovačke provincije: Isusovačka klasična gimnazija.

U Osijeku sam već ranije proveo dva mjeseca dok sam bio još novak i to iskustvo u školi, pretežno s p. Špirancem, mi je ostalo u jako lijepom sjećanju zbog dinamičnog odnosa s učenicima, odgojiteljima, ljudima Osijeka i Slavonije, zbog duhovnih obnova i drugih aktivnosti. S nekim učenicima sam ostao u kontaktu i nakon mog tadašnjeg odlaska iz Osijeka a s nekima od tih i danas blisko surađujem oko Mise mladih, duhovnih obnova i drugih inicijativa koje ovdje pokrećemo.

Ova moja nova „osječka faza“ je drugačija. – Sada sam se vratio kao Kristov svećenik, što u pogledu pastorala znatno mijenja stvari: odgovornost je veća, služim sv. mise, pripremam propovijedi, puno vremena provodim ispovijedajući i/ili duhovno razgovarajući s ljudima. Otvara se potpuno jedna nova dimenzija mog života, posebno preko tih susreta s ljudima koji se nalaze u različitim životnim situacima: mladi i stariji, učenici, studenti, mladi i stari radnici, nezaposleni, umirovljeni… Apostolat je to s ljudima koji ispunjuje, premda nisam ovisan o njemu. Na izvrstan način imam priliku „konzumirati“ svoje mlado svećeništvo i na tome sam jako zahvalan. Da je uvijek lako – nije, ali čini mi se da zasad uspijevam održati ravnotežu između davanja ljudima, odmora i odnosa s Gospodinom.

Mladi srednjoškolci iz Osijeka

Moj mandat ovdje je rad kao vjeroučitelj i duhovnik u školi te apostolat u našoj maloj isusovačkoj rezidenciji u Osijeku, gdje živimo osmorica subraće. Svaki od nas je dio tijela naše misijske zajednice, bez kojeg ona jednostavno ne bi funkcionirala: netko nabavlja namirnice i vodi računa o financijama, netko kuha i dijeli pričest, netko pak radi u vojsci, netko ispovijeda i pomaže na susjednim župama, netko vodi duhovne vježbe, netko vodi računa o našoj maloj kapeli, trojica radimo u školi. Moj prioritet su, uglavnom, naši učenici i odgojitelji u našoj školi te mladi i drugi koji dolaze u Rezidenciju. Ravnatelj škole, p. Sebastijan Šujević, mi je veliki i mudri oslonac te jako lijepo surađujemo i nadopunjujemo se.

Na početku bilo koje moje aktivnosti ovdje je osobna molitva, koja nadahnjuje vrlo raznolik pastoral: predavanje vjeronauka, duhovni razgovori u školi i u Rezidenciji (u sklopu duhovnih vježbi i inače), koordiniranje školske karitativne skupine KVAS, čiji članovi posjećuju domove za nezbrinutu djecu, za starije i nemoćne itd.; zatim započeli smo s Misama mladih oko koje smo okupili jednu divnu, zrelu i kreativnu ekipu mladih ljudi i kojoj je svrha okupiti ljude u Kristovom slavlju ali i kasnije u druženju, izletima, duhovnim obnovama, volontiranju i u cjelovitoj ljudskoj i kršćanskoj formaciji mladih ljudi. U Osijeku postoji puno duhovne gladi: i mladi i stariji se okupljaju u mnoge molitvene i crkvene zajednice, od kojih s nekima usko surađujem: inicijativa 40 dana za život, Taize zajednica, zajednica koja moli sa ženama žrtvama zlostavljanja itd. Laikat je zaista živ. S druge strane postoji druga nesređena stvarnost naglašene bogopsovke, neurednih bračnih i intimnih odnosa koji jako ranjavaju, moralne i materijalne neimaštine, odlaska mladih i čitavih obitelji…

Apostolat isusovaca u Osijeku

Velika je potreba a radnika malo. Iz osječkih crkvenih zajednica i udruga (posebno Duhosa) izašao je veliki broj bračnih i redovničko-svećeničkih zvanja, ali glad za osobnom i dubokom duhovnošću je tolika da mi redovnici ne možemo udovoljiti svim potrebama ljudi, stoga se nadamo da će još mlađih isusovaca biti poslano ovdje. Ono što ne želim je upasti u zamku aktivizma, nego polako ali ustrajno biti na raspolaganju ljudima koji dolaze. U tom smislu ne želim svojim idejama biti pokretač svih mogućih budućih inicijativa koje će se ovdje roditi, nego potičem mlade da kroz molitvu i razlučivanje predlažu i angažiraju se. Vrijeme je uvijek neprijatelj.

Jedan lijep i vrijedan dio mog apostolata ovdje je i suradnja s drugim crkvenim zajednicama iz Osijeka i Hrvatske i šire: s kolegama vjeroučiteljima koji me zovu da predstavljam naše isusovačke ljetne programe ili da sudjelujem u njihovim školskim projektima, sa SKAC-om Palma i udrugom MAGIS vodim duhovne vježbe i sudjelujem na raznovrsnim ljetnim i drugim kampovima za mlade, na Misama mladih imali smo nekoliko gostovanja, između ostalih pp. Ike i Tomislava Rukavine, misionara Antuna Štefana i, uskoro, don Damira Stojića, te brojnih laika. Želja nam je kroz prizmu nade povezati bezvremenitost liturgije i svakodnevne životne izazove.

Nakon Mise mladih u Osijeku 2017.

Živo je i bit će još življe, samo da je srce u Gospodinu: OAMDG!

p. Hrvoje Mravak

Proslijedi