Hrvatska pokrajina Družbe Isusove - Croatian province of the Society of Jesus

Upoznajte isusovca koji služi katolicima i muslimanima u razorenoj Siriji

Isusovci su uvijek bili i uvijek jesu posvuda u Crkvi; i na najtežim i najistaknutijim terenima, na raskršćima ideologija, na prvim crtama bojišnice u društvenim sukobima, tamo gdje je oduvijek bilo i još uvijek ima sukoba između gorućih ljudskih potreba i vječne poruke Evanđelja.

papa Pavao VI. okupljenim isusovcima 32. GK (1974. god.)

Ziad Hilal, isusovac, projektni konzultor je za Sirijski projekt "Aid to the Church in Need", što znači "Potpora Crkvi u nevolji", koji je stacioniran u Aleppo još u listopadu 2016. godine. James Martin, isusovac, kontaktirao ga je putem elektroničke pošte o misteriju koji se tamo dogodio.

Prenosimo intervju u cijelosti.

 

Možeš li opisati situaciju preživjelih u Aleppou u ovom trenutku?

Od trenutka izbijanja oružanog sukoba u 2012. godini koji traje dan danas, Aleppo je platio najveću cijenu na različitim razinama: društvenoj, ekonomskoj i ekološkoj, a da ne spominjem humanitarnu krizu.

Mnogi su morali napustiti svoje domove i trgovine tijekom nasilja. Toliko života je pogubljeno, ostavljajući bezbroj udovica i siročadi. Drveća i klupe su poslužile kao ogrjevi za grijanje. Mnogi su bili na ulicama, u napuštenim tvornicama, i poluizgrađenim zgradama upravo pri početku zime. Većina evakuirane djece su ostali bez odgovarajuće nastave ili školovanja za posljednje tri godine. To je katastrofa za nadolazeću generaciju.

Opis

Povijesne crkve u starom gradu su uništene poslije obnove. Aleppo je prije rata bio dom za 5 milijuna ljudi, a sada ih je ostalo samo 1.5 milijun. Prije šest godina, kršćana je bilo 120 tisuća, a danas ih je ostalo 30 tisuća.

Što očekuješ od globalne zajednice?

Kada je izbio rat, regionalne i globalne sile su se pomakle na stranu i nisu oklijevale da rat podrže novcem, oružjem i vojskom. U borbi je bilo više stranih, nego domaćih. Međunarodni mediji su se ponijeli negativno i provokativno – umjesto da su prikazivali dobru stranu drugih stranaka, prikazali su nasilje i njihovu negativnu stranu. Nisu uzeli u obzir da bi takav način odvelo u ništa nego u dublje pukotine srži Sirije. Sve je bilo izgubljeno. Sugrađani su postali neprijatelji, a ne braća i sunarodnjaci.

Ako "slobodan" zapadni svijet gleda kako Sirijci pate, kako se onda usuđuju govoriti o ljudskim pravima i pisati kako naša djeca trebaju osnove civilizacije? Ne žive samo Sirijci od humanitarne pomoći. Sirijci žive onda kad su u mirnom snu pored svoje djece, rodbine i najbližih u svojoj domovini. Svaki Sirijac želi i moli za to da se borba zaustavi i da se pomire strane, tako da mogu obnoviti svoju zemlju i živjeti dostojanstveno, bez potrebe za humanitarnom pomoći.

Kako su ovi događaji u zadnjih šest godina izazvali (ili promijenili) tvoju vjeru i vjeru tvog stada?

U zadnjih šest godina, crkva u Siriji je pretrpjela štetu kao i Sirija. Kršćani su pretrpjeli kao i njihovi sugrađani. Crkva je podnijela pet mučenika svećenika i jednu časnu sestru. Dva biskupa i tri svećenika su oteti, a da ne spominjem tisuće mučenika i otetih običnih kršćana. Polovica bogomolja su uništene ili djelomično oštećene.

Iako je broj kršćana opao za pola, zvona i dalje zvone.

Preživjeli vjernici i dalje idu u crkve na bogoslužje. Djeca idu na kateheze i dnevno prisustvuju na sv. misi sa svojom obitelji. Novorođenčad se krsti i mladi parovi se vjenčavaju. Činimo sve u svojoj moći da živimo svoju vjeru kao i prije nego je izbio odvratni rat.

Naša vjera je još uvijek snažna, a kroz naše crkve, humanitarne i društvene pomoći, pokušavamo izgraditi mir i pomirenje. Isusovačka služba za izbjeglice pruža 10 tisuća toplih obroka svaki dan, uz medicinsku i društvenu uslugu za sve potrebite u Aleppu, bez obzira na njihovu religijsku pripadnost.

Gdje pronalazite Boga?

Pronalazimo Boga u svim milostima koje dobivamo od drugih. Pronalazimo Boga u svakodnevnoj molitvi u svojoj crkvi, zajedno s moliteljima u univerzalnoj crkvi i u našem radu s muslimanima. Život kršćanina mučenika Frans van der Lugta, isusovca, svjedoči kako je Bog prisutan i u srcu svakodnevnog nasilja. Otac Frans je pretvarao ovo nasilje u ljubav prema susjedima koji su različitog mišljenja i vjerskog uvjerenja. Pretvorio je isusovačke kuće u Homsu u kuću gdje se sastaju i kršćanske i muslimanske obitelji, gdje oni međusobno dijele: hranu, piće, pa čak i molitve.

Frans van der Lugt

U takvim djelima, možemo reći da Bog postoji u bilo kojoj osobi koja treba našu prisutnost. Kao što je Papa Franjo rekao: "Živjeti kao prava Božja djeca, znači ljubiti bližnjega i biti blizu onima koji su usamljeni i u teškoćama".

Bojite li se?

Unatoč otežanim uvjetima, nasilje i bolove koje smo pretrpjeli za vrijeme rata, nastavljamo našu misiju, opasnu misiju. Naravno, jednom postaneš bojažljiv uzimajući u obzir pogibelji i nasilje, da te to sve vodi pravo u smrt, ali naša čvrsta vjera nam pomaže pobijediti taj strah, znajući da je Bog s nama bez obzira na bilo što. Naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist nas naučava: "Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga, kao što svijet daje. Neka se ne plaši srce vaše i neka se ne boji!" (Iv 14, 27). Nada je uvijek jača od straha.

Potpora Crkvi u nevolji

Izvor: America Magazine
Preveo: sk. Ivan Marinković, DI.

Proslijedi